Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1133/05 (A. D.)

Odluka donesena 09. 05. 2006.

  • Protek roka
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1133/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 05. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sutkinje Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine, u predmetu broj AP-1133/05, rješavajući apelaciju Atifa Dujsića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Atifa Dujsića podnesena protiv presuda Okružnog suda u Banja Luci, broj U-56/00 od 3. novembra 2000. godine, i broj U-74/00 od 19. oktobra 2000. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Atifa Dujsića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci, br. U-35/00 i U-54/00 od 15. novembra 2000. godine, i br. U-55/00 i U-57/00 od 26. aprila 2000. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Atif Dujsić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, koga zastupa Zijad Mehmedagić, advokat iz Doboja, podnio je, 4. maja 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-56/00 od 3. novembra 2000. godine, i broj U-74/00 od 19. oktobra 2000. godine, br. U-

35/00 i U-54/00 od 15. novembra 2000. godine, i br. U-55/00 i U-57/00 od 26. aprila 2000. godine.

2. Apelant je u predmetnim slučajevima pokrenuo upravni spor protiv tužene Skupštine opštine Prnjavor, radi poništenja upravnih akata o dodijeli gradskog građevinskog zemljišta koje je preuzeto iz njegovog posjeda, i isto dodijeljeno trećim licima. Radi navedenog, apelant je zatražio da Ustavni sud ukine rješenja Skupštine opštine Prnjavor protiv kojih je vodio upravni spor okončan osporenim odlukama, i naloži povrat oduzetog zemljišta, ili isplatu pravične naknade po tržišnoj cijeni, kao i da mu tužena Opština Prnjavor naknadi materijalnu štetu u iznosu od 30.000,00 KM i nematerijalnu štetu u iznosu od 20.000,00 KM zbog toga što ne koristi oduzeto zemljište.

3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;» (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

4. S obzirom na to da je apelantu presuda Okružnog suda, broj U-56/00 od 3. novembra 2000. godine uručena 11. novembra 2000. godine, a presuda, broj U-74/00 od 19. oktobra 2000. godine, uručena 28. novembra 2000. godine, a apelacija protiv navedenih presuda je Ustavnom sudu podnesena 4. maja 2005. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u odnsou na navedene presude podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporene presude Okružnog suda.

5. Apelant apelacijom pobija i rješenja Okružnog suda, br. U-35/00 i U-54/00 od 15. novembra 2000. godine, i br. U-55/00 i U-57/00 od 26. aprila 2000. godine, koja su također donesena po tužbama apelanta podnesenim protiv tužene Skupštine opštine Prnjavor, radi poništenja upravnih akata, broj 08-475-33/97 i broj 08-475-32/97 od 11. jula 1997. godine, broj 08-475-5/98 od 31. marta 1998. godine, broj 08-475-77/97 od 20. februara 1998. godine, u predmetu preuzimanja gradskog građevinskog zemljišta.

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju osporenim rješenjima Okružnog suda, br. U-35/00 i U-54/00 od 15. novembra 2000. godine, i br. U-55/00 i U-57/00 od 26. aprila 2000. godine, tužbe apelanta su odbačene kao neblagovremeno podnesene. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem tužbe Okružnom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio tužbu, na temelju koje redovni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka.

8. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tač. 4. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1133/05 (A. D.) | Sudska praksa | Aktio