Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-339/06 (G. I.)

Odluka donesena 09. 05. 2006.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-339/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

09. 05. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, podpredsjednici na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine, u predmetu broj AP-339/06, rješavajući zahtjev Gordane Ivanović, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Gordane Ivanović, za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Gordana Ivanović (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je, 27. februara 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljem tekstu: Kantonalni sud), broj U-233/04 od 24. novembra 2005. godine i Gž-978/05 od 24 novembra 2005. godine, rješenja Općinskog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-2477/03 od 31. marta 2005 godine, te rješenja Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoline Tuzlanskog Kantona (u daljnjem tekstu. Ministarstvo) broj 12-08/1-23-

147/04 od 13. aprila 2004. godine i rješenja Službe za inspekcijske poslove-urbanističko grđevinske inspekcije Općine Tuzla (u daljnjem tekstu: Inspekcija) broj 08-23-681 od 9. februara 2004. godine. Apelantica je također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud privremeno obustavio radove na rekostrukciji stana ispod apelanticinog stana i naložio dovođenje stana u prvobitno stanje.

2. Apelantica je zahtjevala intervenciju Inspekcije povodom rekonstrukcije stana koji se nalazi ispod njenog stana tražeći obustavljanje radova, jer nastupaju štetne posljedice po njen stan usljed sleganja poda i uklanjanja potpornih zidova koje je izvršio naručilac radova. Građevinski inspektor je utvrdio da naručilac građevinskih radova ne posjeduje građevinsku dozvolu pa je naložio obustavljanje radova. Apelantica je zahtjevala dopunu rješenja o obustavljanju radova i tražila da se u rješenje unesu svi radovi koje je potrebno izvršiti da bi se uspostavilo prvobitno stanje, a nakon toga podnjela i žalbu Ministarstvu koje je uputilo da tužbom pokrene upravni spor. Povodom tužbe apelantice Kantonalni sud je donio rješenje broj U-233/04 od 24. novembra 2004. godine kojim je tužbu odbacio kao prijevremenu, jer se apelantica prije podnošenja tužbe nije obratila nadležnoj upravnoj inspekciji kako to zahtjeva odredba člana 10. Zakona o upravnim sporovima Federacije Bosne i Hercegovine.

3. Apelantica je povodom istog događaja podnjela i tužbu za smetanje posjeda sa prijedlogom za izdavanje privremene mjere Općinskom sudu koji je rješenjem broj P-2477/03 od 31. marta 2005. godine tužbu odbio kao neosnovanu. Povodom žalbe apelantice na rješenje Općinskog suda. Kantonalni sud je rješenjem broj Gž-978/05 od 24. novembra 2005. godine potvrdio prvostepeno rješenje i žalbu odbio kao neosnovanu u pogledu tužbenog zahtjeva koji se odnosio na smetanje posjeda, dok je dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica zahtjevala da se tuženi obavežu na izvršenje radnji zatvaranja dvoje vrata na stanu, zatim postavljanja dva prozora sa vanjske strane prizemnog stana, uklanjanja izlivenog betona sa zelene javne površine i da zasađivanjem trave i uklanjanjem katanca sa lanca ograde javnu površinu dovedu u prvobitno stanje, odbačen zbog apsolutne nenadležnosti suda .

4. Apelantica u apelaciji istiće da su joj povrijeđena prava na pravično sudjenje iz člana 6 Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana 1. Protokola 1 broj uz Evropsku Konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske Konvencije, kao i povredu prava iz na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelantica predlaže i da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi naložio obustavljanje svih grđevinskih radova u stanu ispod njenog i poduzmu mjere da se uspostavi prvobitno stanje, jer se radi o staroj gradnji zgrade i sleganju podova koji su su izrađeni od drveta pa im prijeti rušenje.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

7. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelantica navela u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelantica mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. Apelantica traži donošenje privremene mjere, ali osim nezadovoljstva odlukama kojima su njeni zahtjevi odbijeni, nije dostavila niti jedan dokaz iz kojeg bi nedvosmisleno proizlazilo da stanu u kojem živi zaista i prijeti rušenje.

9. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelantica ne nudi nikakve razloge i dokaze koji idu u prilog odluke da bi trebalo donijeti privremenu mjeru radi sprečavanja nastupanja eventualnih nenadoknadivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantičin zahtjev neosnovanim.

10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-339/06 (G. I.) | Sudska praksa | Aktio