Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1354/05 (N. B.)
Odluka donesena 09. 05. 2006.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1354/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 05. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, podpredsjednici Hatidža Hadžiosmanović i Miodrag Simović, sutkinje Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj, 9. maja 2006. godine u predmetu broj AP-1354/05, rješavajući apelaciju Nedeljke Balorda, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. tačka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedeljke Balorda podnesena protiv obavještenja Javnog preduzeća PTT Sarajevo, broj 10.1-3.2-3019/01 od 16. marta 2001. godine u vezi implementacije člana 143. Zakona o radu, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Nedeljka Balorda (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zvornika, podnijela je, 20. juna 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv obavještenja Javnog preduzeća PTT Sarajevo, broj 10.1-3.2-3019/01 od 16. marta 2001. godine, u vezi implementacije člana 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 43/99, 32/00 i 29/03, u daljnjem tekstu: Zakon o radu).
2. Apelantica se, 31. januara 2000. godine, obratila Javnom preduzeću PTT Sarajevo (u daljnjem tekstu: poslodavac) sa zahtjevom za uspostavljanje radno-pravnog statusa u skladu sa članom 143. Zakona o radu. Obzirom da zahtjev nije sadržavao sve što je neophodno da bi se po njemu moglo postupati, poslodavac je aktom, broj 10.1-3.2-3699/00 od 5. aprila 2000. godine, zatražio da apelantica dopuni zahtjev i dostavi kopiju o prijavi-odjavi boravišta i prebivališta, uvjerenje o podacima iz matičnih evidencija od nadležnih fondova za penzijsko-invalidsko osiguranje i ovjerenu kopiju radne knjižice. Nadalje, aktom poslodavca, broj 10.1-3.2-5862/00 od 7. augusta 2000. godine, od apelantice je, a u skladu sa tačkom 7. Instrukcija o primjeni člana 143 stav 2. Zakona o radu, sem ranije navedene dokumentacije, zatraženo i da još dostavi uvjerenje o državljanstvu i fotokopiju lične karte.
3. Apelantica je uz apelaciju priložila i kopiju žalbe iz koje se vidi da je, 14. novembra 2000. godine, uložila žalbu Kantonalnoj komisiji za implementaciju člana 143. Zakona o radu, a da prethodno nije dobila nikakav odgovor od poslodavca. Međutim, do dana podnošenja apelacije, kako apelantica navodi, Kantonalna komisija nije odlučila o njenoj žalbi.
4. Konačno, poslodavac je aktom, broj 10.1-3.2-3019/01 od 16. marta 2001. godine, odbacio apelantičin zahtjev za uspostavljanje radno-pravnog statusa kao nepotpun, jer apelantica u naznačenom roku nije dostavila traženu dokumentaciju.
5. Apelantica je podnijela apealciju Ustavnom sudu, tvrdeći da joj je zbog ponašanja poslodavca povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i član 2 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, pravo na slobodu misli, savjesti i vjere iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9 Evropske konvencije i, najzad, pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10 Evropske konvencije.
6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glase: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, apelantica je propustila da se žali Federalnoj komisiji za implementacija člana 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine. Naime stavom 2 člana 143a Zakona o izmjenama i dopunama zakona o radu («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 32/00), predviđeno je da «o žalbama izjavljenim protiv riješenja Kantonalne komisije rješava Federalna komisija za implementaciju člana 143 [.....] koju formira federalni ministar». Pošto je apelantica propustila da izjavi žalbu zbog nedonošenja odluke od strane Kantonalne komisije, njena apelacija podnesena Ustavnom sudu mora biti odbačena kao nedopustiva, jer za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić