Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1554/05 (B. K.)

Odluka donesena 09. 05. 2006.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1554/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 05. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sutkinje Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine, u predmetu broj AP-1554/05, rješavajući apelaciju Branka Kovačevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branka Kovačevića podnesena protiv Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica, broj R-512-752-1/1-01-440/04 od 21. oktobra 2005.

godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Branko Kovačević ( u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, podnio je Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), 25. jula 2005. godine, apelaciju protiv odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica iz Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma (u daljnjem tekstu: CRPC), broj R-512-752-1/1-01-440/04 od 21. oktobra 2005. godine. Apelant je, 23. novembra 2005. godine, dopunio apelaciju.

2. Apelant je, kao aktivno vojno lice u bivšoj JNA dobio jednoiposoban stan na korištenje u Sarajevu, u Ulici Zagrebačka broj 63/IV. Stan je koristio sve do početka ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini. Apelant je predmetni stan otkupio 1992. godine, a prema tada važećem Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo («Službene novine Federacije BiH» br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01 i 61/01).

3. CRPC je odlukom, broj R-512-752-1/1-01-440/04 od 21. oktobra 2005. godine, utvrdila da je apelant bio savjestan posjednik stana u Sarajevu, u Ulici Zagrebačka broj 63/IV. Nakon toga je Opšina Novo Sarajevo donijela zaključak o dozvoli izvršenja odluke, broj 05-23-2672/02 od 7. novembra 2003. godine, na temelju kojeg je apelant uveden u posjed stana.

4. Apelant je nadležnom Federalnom Ministarstvu za odbranu/obranu podnio zahtjev za uknjižbu stana koja nije provedena. Federalno Ministarstvo za odbranu/obranu podnijelo je zahtjev za ponovno razmatranje Odluke CRPC, broj 512-752-1/1od 2. septembra 2003. godine. CRPC je usvojilo zahtjev Federalnog ministarstva odbrane/obrane i donijelo osporenu odluku, broj R-512- 752-1/1-01-440/04 od 21. oktobra 2005. godine,, kojom je odbijen zahtjev apelanta za povrat u posjed spornog stana.

5. Apelant smatra da je odluka Komisije neustavna i nezakonita jer je njome povređeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant predlaže da Ustavni sud donese odluku kojom će poništiti osporenu odluku Komisije.

6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini“. Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od slijedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;“.

7. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste da li je Ustavni sud nadležan za preispitivanje odluka CRPC. Da bi dao odgovor na to pitanje, Ustavni sud se poziva na svoju dosadašnju ustavnu praksu (vidi odluke Ustavnog suda, broj U-21/01 od 22. juna 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01). CRPC je institucija koja je uspostaljena aneksom Sporazum. Ustav Bosne i Hercegovine, čiji je tekst dat u Aneksu 4, sastavni je dio Sporazuma. Prema tome, iz same strukture Sporazuma proizilazi da su aneksi istog karaktera i da tvorcima aneksa nije bila namjera da dođe do bilo kakvog sukoba ili mogućnosti spora između pojedinih aneksa ili institucija koje su njima uspostavljene. Na osnovu izloženog, može se zaključiti da se oni nadopunjavaju i djeluju paralelno.

8. Osim toga, u skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. U citiranoj odluci, broj U- 21/01 Ustavni sud je zaključio da se CRPC ne može smatrati sudom u Bosni i Hercegovini i da Ustavni sud nije nadležan da preispituje njene odluke, jer CRPC vrši svoje funkcije izvan standardne sudske strukture Bosne i Hercegovine. Pored toga, Ustavni sud ukazuje da su, u smislu člana XII. tačka 7. Aneksa 7 Sporazuma i Zakona o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica, odluke CRPC konačne i obavezujuće.

9. Pored navedenog, Ustavni sud ističe da je Sporazumom zaključenim 20. maja 2004. godine između Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o prenosu nadležnosti i nastavku finansiranja i rada CRPC, te o produženju njenog mandata do 31. decembra 2005. godine, («Službeni glasnik BiH»,broj 32/04, i 32/05) predviđeno da su odluke CRPC-a donesene po zahtjevu za ponovno razmatranje konačne i obvezujuće i da se protiv njih ne može ulagati žalba i da će imati pravno dejstvo kao i prethodne odluke CRPC-a. Prema tome, CRPC koja na osnovu navedenog Sporazuma nastavlja sa radom radi ponovnog razmatranja odluka prethodne CRPC rješava u skladu s odredbama pravilnika prethodne CRPC, te izvorni mandat crpi iz člana XVI Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovine i zadržava isti ustavno pravni položaj kao i prethodna CRPC. Na osnovu navedenog, slijedi da CRPC, ni nakon potpisivanja Sporazuma od 20. maja 2004. godine nije promjenila svoj ustavno-pravni status, te da iako su institucije BiH preuzele obavezu finansiranja rada ove CRPC, ona nije institucija BiH, niti je ovlaštena zakonom države BiH za vršenje javnih ovlaštenja koje su Ustavom BiH određene u nadležnost BiH, niti je integrisana u sudski sistem Bosne i Hercegovine. Dakle, budući da su odluke CRPC konačne i obavezujuće, a da po Sporazumu imaju istu pravnu snagu kao i odluke prethodne CRPC, proizilazi da je ustavno pravni položaj ove CRPC nakon 20. maja 2004. godine ostao nepromjenjen, to je tijelo sui generis, koje se ne može smatrati sudom u Bosni i Hercegovini, pa stoga Ustavni sud nije nadležan da preispituje njene odluke, jer CRPC vrši svoje funkcije izvan standardne sudske strukture Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud primjećuje da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu zauzela stav u predmetu, broj CH/01/8050 od 7. septembra 2005. godine, da CRPC nema karakter tribunala, nego upravnog organa, te je naloženo Bosni i Hercegovine da omogući sudsku kontrolu navedenih odluka. Međutim, Ustavni sud, podsjeća da u okviru svoje apelacione nadležnosti iz člana VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine nije nadležan da, u fazi ispitivanja dopustivosti predmetne apelacije, ispituje da li je Bosna i Hercegovina poduzela mjere da izvrši navedenu odluku Komisije pri Ustavnom sudu jer je u konkretnom slučaju riječ o dva odvojena postupka, pred dva različita organa, po različitim Pravilima. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, u skladu s Pravilima ispituje da li je zadovoljen uslov dopustivosti meritornog razmatranja predmetne apelacije, odnosno da li je predmet apelacije «presuda bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini». Kako je nesporno da je CRPC tijelo sui generis, koje ni po ocjeni Komisije pri Ustavnom sudu nije sastavni dio sudske strukture u Bosni i Hercegovini, slijedi da ni osporena odluka CRPC nije odluka koja je podobna za meritorno ispitivanje. Na osnovu izloženog slijedi da Ustavni sud nije nadležan za preispitivanje oduka CRPC-a. Osim toga, Ustavni sud ne vidi razlog zašto bi ovaj predmet drugačije tretirao nego u skladu sa svojom dosadašnjom praksom.

11. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1554/05 (B. K.) | Sudska praksa | Aktio