Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2137/05 (I. H.)

Odluka donesena 09. 05. 2006.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2137/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 05. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, podpredsjednik Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sutkinje Valerija Galić i Seada Palavrić na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine u predmetu broj AP-2137/05, rješavajući apelaciju Ibrahima Husovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ibrahima Husovića podnesena protiv presude Okružnog suda u Trebinju, broj Gž-113/04 od 19. novembra 2004. godine, i presude Osnovnog suda u Foči, broj P-

295/01 od 22. oktobra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ibrahima Husovića podnesena protiv zaključka o prodaji nepokretnosti Osnovnog suda u Foči, broj I-32/05 od 7. novembra 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ibrahim Husović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je, 14. oktobra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-113/04 od 19. novembra 2004. godine, i presude Osnovnog suda u Foči, broj P-295/01 od 22. oktobra 2003. godine. Apelant je dopunio apelaciju, 10. novembra 2005. godine, žaleći se i protiv zaključka Osnovnog suda u Foči, broj I-32/05 od 7. novembra 2005. godine. Apelant je podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se zabranila prodaja kuće i obustavilo izvršenje i po osporenom zaključku Osnovnog suda, broj I-32/05 od 7. novembra 2005. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-295/01 od 22. oktobra 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-113/04 od 19. novembra 2004. godine, apelant je obavezan da Gavranu Miladinu (u daljnjem tekstu: tužilac) naknadi na ime nužnih troškova sanacije i održavanja njegove porodične stambene kuće u Foči novčani iznos od 10.251,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23. oktobra 2003. godine do isplate kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 2.449,00 KM, u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja, dok je tužbeni zahtjev prema tuženoj Opštini Foča odbijen kao neosnovan.

3. Tužilac - tražilac izvršenja je, 4. februara 2005. godine, podnio prijedlog za dozvolu izvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda, broj P-295/01 od 23. oktobra 2003. godine, kojim je tražio da se namirenje tražbine izvrši prodajom nepokretnosti apelanta. Sud je dozvolio predloženo izvršenje, a osporenim zaključkom Osnovnog suda je određen način i vrijeme izvršenja.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4 i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tač. 4 i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4.protekao je rok za podnošenje apelacije.

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

5. S obzirom na to da je apelantu, 26. januara 2005. godine uručena, presuda Okružnog suda, broj Gž-113/04 od 19. novembra 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 14. oktobra 2005. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u odnosu na ove presude podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda, broj Gž-113/04 od 19. novembra 2004. godine

6. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na zaključak donosen u postupku izvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda, broj P-295/01 od 23. oktobra 2003. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi, odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84, D.R. 46, str. 225).

7. Ustavni sud primjećuje da je parnični postupak protiv apelanta okončan presudom Okružnog suda, broj Gž-113/04 od 19. novembra 2004. godine, kojom je pravosnažno utvrđena obaveza apelanta na naknadu novčanih sredstava tužitelju. Općinski sud je na prijedlog tužitelja pokrenuo izvršni postupak i donio rješenje o izvršenju, a potom i osporeni zaključak Osnovnog suda o prodaji nepokretnosti, radi namirenja duga.

8. Ustavni sud primjećuje da se upravo u parničnom postupku koji je pokrenuo tužitelj protiv apelanta odlučivalo o apelantovim građanskim pravima, a apelant nije uspio da u tom postupku dokaže neosnovanost tužiteljevog zahtjeva niti da iznese relevantne činjenice koje se odnose na osnovanost njegovog potraživanja, koje bi eventualno utjecalo na drugačiji ishod tog parničnog postupka. Iznošenje te činjenice u izvršnom postupku, dakle, nije dovelo do novog i posebnog određivanja apelantovih građanskih prava, odnosno obaveza u odnosu na parnični postupak, pa Ustavni sud, u smislu principa izraženog u tački 7. ove odluke zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta.

9. Apelant takođe navodi da je ometen u pravu na uživanje svoje imovine, te da je u tom smislu povrijeđen člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, apelant dijelom apelacije koji se odnosi na izvršni postupak svojom apelacijom pobija odluke donesene u izvršnom postupku, u kojem Općinski sud nije mogao ulaziti u ocjenu zakonitosti odluka donesenih u parničnom postupku. Ustavni sud je već zaključio u tački 7 ove odluke da se predmetni izvršni postupak nije ticao određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa se apelantovi navodi i u vezi povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, tačka 15.)

10. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tač 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2137/05 (I. H.) | Sudska praksa | Aktio