Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1612/05 (S. H.)
Odluka donesena 09. 05. 2006.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Devizna štednja
- Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1612/05
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 05. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1612/05, rješavajući apelaciju Sulejmana Halilčevića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 10. i 15, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Seada Palavrić, sutkinjana sjednici održanoj 9. maja 2006. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU
Usvajaju se apelacije Sulejmana Halilčevića, Stanka Baletića,
Tomislava Mihalja, Vere Tacović, Bosiljke Polić, Aleksandre
Damjanović, Maje Damjanović, Ante Galića, Ismete Kratovac,
Ane Blagovčanin, Ljiljane Đukić, Dušana Majkića, Marice Zubac,
Drage Mimića, Mubere Klobučarić, Aleksandra Klobučarića,
Naze Haračić i Sadije Čavdar u odnosu na pozitivnu obavezu Bosnei Hercegovine i utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k)
Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Odbijaju se kao neosnovane apelacije Sulejmana Halilčevića,
Stanka Baletića, Tomislava Mihalja, Vere Tacović, Bosiljke Polić,
Aleksandre Damjanović, Maje Damjanović, Ante Galića, Ismete
Kratovac, Ane Blagovčanin, Ljiljane Đukić, Dušana Majkića,
Marice Zubac, Drage Mimića, Mubere Klobučarić, Aleksandra
Klobučarića, Naze Haračić i Sadije Čavdar podnesene protiv
Federacije Bosne i Hercegovine u odnosu na član II/3.k) Ustava
Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Sulejmana Halilčevića,
Stanka Baletića, Tomislava Mihalja, Vere Tacović, Bosiljke Polić,
Aleksandre Damjanović, Maje Damjanović, Ante Galića, Ismete
Kratovac, Ane Blagovčanin, Ljiljane Đukić, Dušana Majkića,
Marice Zubac, Drage Mimića, Mubere Klobučarić, Aleksandra
Klobučarića, Naze Haračić i Sadije Čavdar podnesene protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, u pogleduostvarivanja potraživanja po osnovu stare devizne štednje položenekod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo i kod
Investbanke Beograd, zbog toga što su ratione personaeinkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopušten dio apelacija Sulejmana
Halilčevića koji se odnosi na dinarski polog kod Ljubljanske banked.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo, zbog neiscrpljivanja pravnihlijekova mogućih po zakonu.
Ova odluka dostavlja se Vijeću ministara Bosne i Hercegovineda bi se osigurala ustavna prava u skladu sa ovom odlukom.
Nalaže se Vijeću ministara Bosne i Hercegovine da obavijesti
Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, u skladu sačlanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenomglasniku Republike Srpske” i “Službenom glasniku Brčko Distrikta
Bosne i Hercegovine”.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Sulejman Halilčević, Stanko Baletić, Tomislav Mihalj, Vera Tacović, Bosiljka Polić koju zastupa Krsto Polić advokat iz Sarajeva, Aleksandra i Maja Damjanović koje zastupa Mirko Mučibabić, Ante Galić, Ismeta Kratovac, Ana Blagovčanin, Ljiljana Đukić, Dušan Majkić, Marica Zubac, Drago Mimić, Mubera i Aleksandar Klobučarić koje zastupa Matija Klobučarić, Naza Haračić i Sadija Čavdar (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su u periodu od augusta 2005. godinedo aprila 2006. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, radi ostvarivanja potraživanja stare devizne štednje kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo i kod Investbanke Beograd. Dio apelacije apelanta Sulejmana Halilčevića odnosi se na dinarski polog kod
Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, Glavna filijala Sarajevo.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, odlučio da apelacije AP 1612/05, AP 1798/05, AP 1810/05, AP 1835/05, AP 1900/05, AP 1986/05, AP 1987/05, AP 2180/05, AP 2361/05, AP 2454/05, AP 2528/05, AP 2555/05, AP 28/06, AP 295/06, AP 877/06, AP 878/06 AP 891/06 i AP 952/06 spoji u jedan predmet, pod brojem AP 1612/05, jer se radi o nadležnosti Ustavnog suda o istom pitanju, povodom kojeg Ustavni sud može voditi jedan postupaki donijeti jednu odluku.
3. Ustavni sud je ranije u predmetu broj AP 164/04 zatražio i dobio odgovore na navode iz apelacija od Ljubljanske banka d.d. Sarajevo, Vlade Federacije Bosne i Hercegovine putem Federalnog ministarstva finansija, dok Bosna i Hercegovine nije dostavila odgovor na apelacije. S obzirom da se u konkretnim predmetima radi o istim pitanjima Ustavni sud nije smatrao potrebnim da predmetne apelacije prosljeđuje stranama u postupku radi dostavljanja odgovora, već je uzeo u obzir navedene ranije dostavljene odgovore.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelanti su prije oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini polagali sredstva na svoje devizne štedne knjižice kod Investbanke Beograd i Ljubljanske banke d.d. Ljubljana u njihovim filijalama koje su se nalazile na teritoriji Bosne i Hercegovine, odnosno sadašnje Federacije Bosne i Hercegovine. Neki od apelanata posjeduju Izvode sa Jedinstvenog računa građana kod Zavoda za platni promet Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Jedinstveni račun građana), na kojima su registrirana njihova potraživanja po osnovu stare devizne štednje. Apelant Sulejman Halilčević polagao je i dinarska sredstva kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana, glavna filijala Sarajevo.
6. Neki od podnosilaca apelacije pokrenuli su sudske postupke kako bi ostvarili svoja potraživanja po osnovu stare devizne štednje. Međutim, niti jedan sudski postupak nije rezultirao ostvarenjem potraživanja, tako da su ti postupci do danas ostali bez rezultata.
7. Također, neki od apelanata su se obraćali Ljubljanskoj banci d.d. Ljubljana, Investbanci Beograd, Federalnoj agenciji za privatizaciju i Ministarstvu finansija Bosne i Hercegovine radi ostvarivanja potraživanja stare devizne štednje.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelanti su nezadovoljni upisom njihovih deviznih potraživanja na Jedinstveni račun građana i traže da im se njihova štednja isplati u gotovom novcu, te se općenito žale da im je povrijeđeno pravo na mirno uživanje imovine zagarantirano članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Jedan dio apelanata se, također, žali da im je povrijeđeno pravo na pravičnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom, zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije. U predmetu broj AP 877/06 i AP 878/06 apelanti su tražili da im Ustavni sud dosudi kompenzaciju za duševne patnje zbog nemogućnosti korištenja svog novčanog pologa.
b) Odgovor na apelaciju
9. Ustavni sud upućuje na odgovore u odluci broj AP 164/04 od 1. aprila 2006. godine.
V. Dopustivost i meritum
10. Prilikom ispitivanja dopustivosti dijela apelacije broj AP 1612/05 Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom
Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i
Hercegovini».
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odlukekoja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku oposljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu».
11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome hoće li koristiti pravni lijek bez obzira na to je li riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
12. U konkretnom slučaju apelant je prema članu 54. Zakona o parničnom postupku (»Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03) mogao pred nadležnim sudom podnijeti tužbu za utvrđivanje svojih dinarskih potraživanja, dakle imao je na raspolaganju pravno sredstvo kojim bi izdejstvovao odluku o meritumu svog zahtjeva. Apelant nije dostavio dokaze da je pokrenuo parnični postupak pred nadležnim sudom radi utvrđivanja svojih potraživanja. Prema tome, Ustavni sud smatra da je apelacija Sulejmana Halilčevića u dijelu koji se odnosi na dinarski polog nedopuštena zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. Apelanti se žale da im je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kao i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Apelanti se žale da ne mogu ostvariti svoja novčana potraživanja po osnovu stare devizne štednje, deponirane u Ljubljanskoj banci i Investbanci, u njihovim poslovnim jedinicama u Bosni i Hercegovini, odnosno na teritoriji današnje Federacije Bosne i Hercegovine.
14. Umjesto posebnog obrazloženja dopustivosti i merituma ove odluke, u pogledu navedenih žalbenih navoda apelanata, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u predmetu Ustavnog suda broj AP 164/04 od 1. aprila 2006. godine.
15. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 164/04 od 1. aprila 2006. godine se u cijelosti odnose i na ovu odluku, pa iz istih razloga Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede ustavnih prava apelanata navedenih u ovoj odluci.
16. S obzirom da je ovom odlukom utvrđena povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u odnosu na pozitivnu obavezu Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da to predstavlja dovoljnu satisfakcija apelantima za kršenje njihovog prava na imovinu. Ustavni sud također smatra da bi dosuđivanje kompenzacije kako to apelanti traže u predmetima broj AP 877/06 i AP 878/06 predstavljalo dodatni teret koji bi doprinio daljem usložnjavanju situacije i koji bi otežao pronalaženje odgovarajućih rješenja u smislu zaključaka Ustavnog suda. Stoga Ustavni sud odbija zahtjev apelanata za kompenzaciju.
VI. Zaključak
17. Ustavni sud zaključuje da nema odgovornosti Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine u pogledu isplate stare devizne štednje deponirane kod Ljubljanske banke d.d. Ljubljana glavna filijala Sarajevo i Investbanke Beograd zbog toga što su apelacije ratione personae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina je odgovorna što je propustila da djelotvorno zaštiti prava apelanata na mirno uživanje njihove imovine.
18. Na osnovu člana 16. stav 4. tač. 10. i 15, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić