Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2294/05 (L. P. S.)
Odluka donesena 09. 05. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2294/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 05. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sutkinje Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine, u predmetu broj AP-2294/05, rješavajući apelaciju Ljubice Petek-Sokolović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljubice Petek- Sokolović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-867/04 od 6. septembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljubica Petek Sokolović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Danijela Seller-Osenk, advokat iz Sarajeva, podnijela je, 9. novembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-867/04 od 6. septembra 2005. godine.
2. Iz navoda apelacije i dokumentacije spisa predmeta proizilazi da je Općinski sud I u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), po tužbi tužitelja «Unioninvest» Holding DD protiv apelantice, radi utvrđenja prava korištenja i raspolaganja, donio presudu, broj P-511/99 od 18. aprila 2000. godine, kojom je utvrdio da tužitelj ima pravo korištenja i raspolaganja stanom u Ul. Despićeva broj 1, na koji je pravo korištenja imao pokojni Aleksandar Petek, stric apelantice. Presuda je donesena u njenoj odsutnosti, obzirom da nije znala za činjenicu da joj je advokat koji ju je ranije zastupao, u junu 1999. godine, otkazao punomoć. Zbog navedenog, Općinski sud je pozive za ročišta i dostavu presude izvršio putem oglasne table suda i, nakon proteka zakonskog roka, na navedenoj presudi konstatovao klauzulu pravosnažnosti.
3. Apelantica je, po saznanju za postojanje pravosnažne presude Općinskom sudu, 18. septembra 2001. godine, podnijela prijedlog za ukidanje klauzule pravosnažnosti na presudu, broj P-511/99 od 18. aprila 2000. godine. Rješavajući po prijedlogu, Općinski sud je donio rješenje, broj P-511/99 od 23. juna 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž- 1773/03 od 29. marta 2004. godine, kojim je prijedlog za ukidanje klauzule pravosnažnosti na navedenu presudu odbijen.
4. Apelantica je protiv rješenje Kantonalnog suda, broj Gž-1773/03 od 29. marta 2004. godine, Vrhovnom sudu izjavila reviziju, koju je sud rješenjem, broj Rev-867/04 od 6. septembra 2005. godine, odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud je istakao, da je prema odredbi iz člana 456. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03) propisano «ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donijeta prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom završava, daljnji postupak provest će se prema dosadašnjim propisima». Naveo je da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu i da se pravo na reviziju cijeni prema odredbama ranijeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 42/98 i 3/99), jer je sporno rješenje Općinskog suda, broj P-511/99 doneseno 23. juna 2003. godine. Kako rješenje Kantonalnog suda, broj Gž-1773/03 od 29. marta 2004. godine, ne predstavlja odluku kojom se postupak pravosnažno završava, revizija prema odredbi člana 382. stav 1. ranijeg Zakona o parničnom postupku, nije dopuštena.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Zadatak Ustavnog suda u konkretnom slučaju je, prvo, da utvrdi koja je konačna odluka, da li su iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi i da li je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano u članu 16. stav 1. pravila Ustavnog suda.
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U- 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-867/04 od 6. septembra 2005. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1773/03 od 29. marta 2004. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepenog rješenja.
9. S obzirom na to da je apelantica rješenje Kantonalnog suda, broj Gž-1773/03 od 29. marta 2004. godine, primila 6. maja 2004. godine, a apelaciju Ustavnom sudu podnijela 9. novembra 2005. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporeno rješenje.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić