Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2575/05 (DJL «Mesofen» Živinice)
Odluka donesena 09. 05. 2006.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2575/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 05. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sudije Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine, u predmetu broj AP-2575/05, rješavajući apelaciju DJL »Mesofen» Živinice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DJL «Mesofen» Živinice, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Pž-153/05 od 19. oktobra 2005. godine, i rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj Ps-753/04 od 11. jula 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. DJL «Mesofen» Živinice (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa zakonski zastupnik Fikret Hasić, podnio je, 16. decembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Pž-153/05 od 19. oktobra 2005. godine, i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Ps-753/04 od 11. jula 2005. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Gradačcu, broj Ps-21/98 od 1. novembra 2000. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Pž-52/01 od 3. januara 2002. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta u postupku protiv DOO «Badžo» Mionica (u daljnjem tekstu: tuženi), radi duga i sticanja bez osnova.
3. Protiv presude Kantonalnog suda, broj Pž-52/01 od 3. januara 2002. godine, apelant je izjavio reviziju i zahtjev za zaštitu zakonitosti. Vrhovni sud je donio presudu, broj Rev-415/02 od 26. juna 2003. godine, kojom je reviziju apelanta odbio, a zahtjev za zaštitu zakonitosti odbacio kao nedozvoljen. U obrazloženju presude, Vrhovni sud je istakao da su Kantonalni i Općinski sud u Gradačcu utvrdili da apelant tuženom nije isporučio robu prema ugovoru o prodaji, već je postupao kao posrednik u realizaciji zaključenog posla između tuženog i firme «AT Corporation» iz Zagreba, sa kojom je tuženi bio u ugovornom odnosu, pa je sporna roba bila isporučena tuženom u cilju prebijanja njihovih međusobnih potraživanja. Zahtjev za zaštitu zakonitosti odbačen je kao nedozvoljen.
4. Apelant je 7. oktobra 2003. godine podnio zahtjev za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Odlučujući o prijedlogu apelanta, Općinski sud je donio rješenje, broj Ps-753/04 od 11. jula 2005. godine, kojim je odbio prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno završenog presudom Općinskog suda u Gradačcu broj Ps-21/98. od 1. novembra 2000. godine.
5. Protiv rješenja kojim je odbijen zahtjev za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, apelant i punomoćnik koji ga je zastupao tokom prvostepenog postupka, izjavili su žalbu. Kantonalni sud je, donio rješenje, broj Pž-153/05 od 19. oktobra 2005. godine, kojim je žalbu apelanta odbio i prvostepeno rješenje potvrdio, a žalbu punomoćnika odbacio kao nedopuštenu, jer iz sadržine spisa proizilazi da je apelanta punomoćnik zastupao do opoziva punomoći 12. jula 2005. godine, a da je žalba izjavljena 18. jula 2005. godine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva ako postoji koji od slijedećih slučajeva::
(...)
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;».
7. Ustavni sud konstatuje da se apelant žali na rješenja koja su donesena u postupku u kojem je sud odlučivao o prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Općinskog suda u Gradačcu, broj Ps-21/98 od 1. novembra 2000. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za ponavljanje postupka tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav
1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne (vidi i Ustavni sud, odluka broj AP- 563/05 od 28. juna 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je apelant podnio apelaciju na rješenja kojima je odlučivano o ponavljanju pravosnažno okončanog postupka. Naime, rješenjem Općinskog suda u Tuzli, broj Ps-753/04, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli, broj Pž- 153/05, odbijen je apelantov zahtjev za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Imajući u vidu princip izražen u tački 7. ove odluke, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak po prijedlogu apelanta za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ne tiče određivanja građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti je taj postupak odlučujući za utvrđivanje njegovih građanskih prava i obaveza. U navedenom postupku se odlučivalo samo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Stoga, pitanje koje se apelacijom postavlja ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić