Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2682/05 (A. H.)
Odluka donesena 09. 05. 2006.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2682/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 05. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici, Valerija Galić i Seada Palavrić, sutkinje, na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine, u predmetu broj AP-2682/05, rješavajući apelaciju Abdulaha Halilovića, na temelju člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4.tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Abdulaha Halilovića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, broj R-20/05 od 28. marta 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Abdulah Halilović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Konjica, podnio je 30. decembra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj R-20/05 od 28. marta 2005. godine .
2. Apelant je 2002. godine, podnio tužbu protiv tuženog TP «Unevit» Konjic, radi isplate plaća. Općinski sud Konjic (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio presudu, broj P-197/02 od 21. novembra 2002. godine, kojom je obavezao tuženog da apelantu na ime neisplaćenih plaća za period 1. oktobar 2000. godine do 31. oktobar 2002. godine, isplati ukupan iznos od 12.651,00 KM, sa kamatom po članu 1. Zakona o visini stope zatezne kamate, počev od 21. novembra 2002. godine pa do konačne isplate, uz troškove postupka u iznosu od 693,00 KM, u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
3. Protiv presude Općinskog suda, broj P-197/02, tuženi je izjavio žalbu. Kantonalni sud je presudom, broj Gž-73/03 od 14. aprila 2004. godine, žalbu djelomično uvažio, pobijanu presudu preinačio na način da je tuženog obavezao da apelantu na ime neisplaćenih plaća isplati ukupan iznos od 6.167,66 KM, umjesto iznosa od 12.651,00 KM, a na ime troškova postupka iznos od 346,50 KM umjesto iznosa od 693,00 KM. U ostalom dijelu koji se odnosi na dosuđene kamate, prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.
4. Apelant je, 7. juna 2004. godine, Kantonalnom sudu podnio prijedlog za ponavljanje postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i novih činjenica koje su se u međuvremenu pojavile. Naime, apelant je pribavio presude drugih osoba, povodom iste činjenične i pravne osnove, u kojima Kantonalni sud osporene presude nije preinačavao već ih je potvrđivao.
5. Odlučujući o prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka, Kantonalni sud je donio osporeno rješenje, broj R-20/05 od 28. marta 2005. godine, kojim je prijedlog apelanta odbio. Ovaj sud je u obrazloženju rješenja istakao da presude koje je apelant priložio uz prijedlog za ponavljanje postupka, a koje se tiču drugih osoba u istim ili sličnim situacijama, ne predstavljaju nove dokaze, radi kojih bi za apelanta mogla biti donesena povoljnija odluka. Pored toga, Kantonalni sud je naveo da na osnovu člana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima Hercegovačko- Neretvanskog kantona («Službene novine Hercegovačko-Neretvanskog kantona» broj 6/00), odluke sudskih vijeća ne moraju biti istovjetne u istim ili sličnim situacijama odnosno da sudska vijeća koja presuđuju mogu odstupiti od pravnog shvatanja koje je usvojilo sudsko odjeljenje.
6. Apelant smatra da je osporenim rješenjem, broj R-20/05 od 28. marta 2005. godine, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i onovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nedskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(9) Apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
8. U konkretnom slučaju apelant se žali isključivo na rješenje Kantonalnog suda, broj R-20/05 od 28. marta 2005. godine, kojim je odbijen s prijedlogom da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li se apelantovi navodi mogu razmatrati u okviru člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, koji obezbjeđuje određene procesne garancije u određivanju građanskih prava i obaveza. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud naglašava da je apelant podnio apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda, broj R-20/05 od 28. marta 2005. godine, kojim je odbijen njegov prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka.
10. Ustavni sud primjećuje da se u parničnom postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom, u kojem je odlučeno o apelantovom tužbenoim zahtjevu, odlučivalo o njegovim građanskim pravima. Imajući u vidu princip izražen u tački 8. ove odluke, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak po prijedlogu apelanta za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ne tiče određivanja građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti je taj postupak odlučujući za utvrđivanje njegovih građanskih prava i obaveza. U navedenom postupku se odlučivalo samo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Stoga, pitanje koje se apelacijom postavlja ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. Apelant također navodi da je zbog odbijanja prijedloga za ponavljanje postupka povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo da ne bude diskriminisan iz člana II/4.Ustava Bosne i Hercegvoine i člana 14. Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelant pobija odluke donesene u postupku po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u kojem sudovi nisu mogli ulaziti u ocjenu zakonitosti odluka donesenih u pravosnažno okončanom parničnom postupku. Također, Ustavni sud je već zaključio da se postupak povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, pa se stoga navodi u vezi sa povredom člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/4. Ustava i člana 14. Evropske konvencije moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić