Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1499/05 (E. H.)
Odluka donesena 09. 05. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1499/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 05. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sutkinje Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine godine, u predmetu broj AP-1499/05, rješavajući apelaciju Envera Hadžimešića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Envera Hadžimešića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-98/04 od 21. aprila 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Goraždu, broj Gž-178/03 od 27. oktobra 2003.
godine, i presude Općinskog suda u Goraždu, broj P-358/02 od 28.
aprila 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Enver Hadžimešić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva-Ilidža, podnio je, 15. jula 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-98/04 od 21.aprila 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-178/03 od 27. oktobra 2003. godine, i presude Općinskog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-358/02 od 28. aprila 2003. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-358/02 od 28. aprila 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-178/03 od 27. oktobra 2003. godine, odbijen je apelant sa svojim tužbenim zahtjevom. Protiv navedene presude Kantonalnog suda, apelant je podnio reviziju koju je Vrhovni sud odbacio osporenim rješenjem, broj Rev-98/04 od 21. aprila 2005. godine. U obrazloženju svoje odluke, Vrhovni sud je naveo da se u konkretnom slučaju, primjenom odredbe člana 456. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» broj 53/03), primjenjuje raniji Zakon o parničnom postupku («Sulžbene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99). Prema odredbi člana 364. stav 3. ranijeg zakona revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi iznos od 15.000 KM. Kako je apelant tužbom tražio da sud obaveže tuženog UNIS «Pobjeda» iz Goražda da mu dodijeli stan, nakon što je apelant otišao u penziju, a nije u tužbi označio vrijednost spora, Vrhovni sud je utvrdio da je apelant započeo i vodio spor u kojem revizija nije dozvoljena.
3. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
4. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, revizija je bila nedjelotvoran pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, pa proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž-178/03 d 27. oktobra 2003. godine. Ovu presudu apelant je primio 17. decembra 2003. godine, a apelacija je podnesena Ustavnom sudu 15. jula 2005. godine, pa proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud nalazi da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio konačnu odluku.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1 i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić