Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2513/05 (M. T.)

Odluka donesena 09. 05. 2006.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2513/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 05. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednci Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sutkinje Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine, u predmetu broj AP-2513/05, rješavajući apelaciju Mirjane Trgovčević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirjane Trgovčević podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž- 1826/04 od 29. septembra 2005. godine, i rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj P-2046/98 od 18. augusta 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirjana Trgovčević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, podnijela je, 9. decembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1826/04 od 29. septembra 2005. godine, i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-2046/98 od 18. augusta 2004. godine.

2. Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-68/02 od 31. maja 2002. godine, odbijena je revizija apelantice protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-800/01 od 3. novembra 2001. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda, broj P-2046/98 od 30. januara 2001. godine, a kojom je odlučeno da je apsolutno ništav ugovor o korištenju stana koji je apelantica koristila, pa joj je naloženo da se iz tog stana iseli.

3. Apelantica je, 5. novembra 2002. godine, podnijela Općinskom sudu prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, koji je Općinski sud odbio rješenjem, broj P-2046/98 od 18. augusta 2004. godine. Protiv navedenog rješenja apelantica je izjavila žalbu koju je Kantonalni sud osporenim rješenjem, broj Gž-1826/04 od 29. septembra 2005. godine, odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

4. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelantica smatra da su joj ova prava povrijeđena zato što je «postojao pravni osnov za ponavljanje postupka», budući da je predočila nove dokaze «koji su od presudnog značaja» i mogli su uticati da sudska odluka bude u njenu korist.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

[...] 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; [...]»

6. Ustavni sud primjećuje da se apelantica žali na rješenje koje je donoseno u postupku u kojem je sud odlučivao o njenom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog presudom Općinskog suda, broj P-2046/98 od 30. januara 2001. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za ponavljanje postupka tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne (vidi i Ustavni sud, odluka broj AP- 563/05 od 28. juna 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud naglašava da je apelantica podnijela apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda, broj Gž-1826/04 od 29. septembra 2005. godine, i rješenja Općinskog suda, broj P-2046/98 od 18. augusta 2004. godine, kojim je odbijen njen prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka.

8. Ustavni sud primjećuje da se u parničnom postupku pred Općinskim sudom, u kojem je odlučeno da je apsolutno ništav ugovor o korištenju stana koji je apelantica koristila, pa joj je naloženo da se iz tog stana iseli, odlučivalo o njenim građanskim pravima. Imajući u vidu princip izražen u tački 6. ove odluke, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak po prijedlogu apelantice za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ne tiče određivanja građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti je taj postupak odlučujući za utvrđivanje njenih građanskih prava i obaveza. U navedenom postupku se odlučivalo samo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Stoga, pitanje koje se apelacijom postavlja ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

9. Apelantica također navodi da je zbog odbijanja prijedloga za ponavljanje postupka povrijeđeno i njeno pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelantica pobija odluke donesene u postupku po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u kojem sudovi nisu mogli ulaziti u ocjenu zakonitosti odluka donesenih u pravosnažno okončanom parničnom postupku. Također, Ustavni sud je već zaključio da se postupak povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelantice, pa se stoga navodi u vezi sa povredom člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2513/05 (M. T.) | Sudska praksa | Aktio