Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2588/05 («Istravinoexport» d.d. Rijeka)

Odluka donesena 09. 05. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2588/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 05. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sutkinje Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine, u predmetu broj AP-2588/05, rješavajući apelaciju «Istravinoexport» d.d. Rijeka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Istra-vinoexport» d.d.

Rijeka podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-296/04 od 8. septembra 2005. godine, i presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, broj Pž-7/04 od 23.

marta 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. «Istravinoexport» d.d. Rijeka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Rijeke, Republika Hrvatska, kojeg zastupa Dragan Mićunović, advokat iz Sarajeva, podnio je, 20. decembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-296/04 od 8. septembra 2005. godine, i presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Pž-7/04 od 23. marta 2004. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Širokom Brijegu, broj Ps-25/03 od 2. jula 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Pž-7/04 od 23. marta 2004. godine, odbijen je apelant sa tužbenim zahtjevom kojim se tražio zaštitu znaka pod kojim stavlja u promet svoje proizvode, smatrajući da ga tuženi «M.P.T.» d.o.o. Posušje neovlašteno koristi za svoje porizvode, a na štetu apelanta

3. Protiv drugostepene presude, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je osporenim rješenjem, broj Rev-296/04 od 8. septembra 2005. godine, reviziju odbacio. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da se radi o privrednom sporu iz člana 480. ranijeg Zakona o parničnom postupku («Sulžbene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju u smislu odredbe člana 456. vežećeg Zakona o praničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» broj 53/03). Prema članu 489. ranijeg procesnog zakona, revizija nije dozvoljena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 25.000 KM. Budući da apelant nije u tužbi označio vrijednost spora, Vrhovni sud je zaključio da je apelant pokrenuo i vodio spor u kojem revizija nije dopuštena u smislu člana 489. u vezi sa članom 364. stav 2. relevantnog Zakona o parničnom postupku, te je primjenom člana 374. navedenog zakona, revizija odbačena.

4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

5. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP- 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-296/04 od 8. septembra 2005. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Pž-7/04 od 23. marta 2004. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

8. S obzirom na to da je apelantu presuda Kantonalnog suda, broj Pž-7/04 od 23. marta 2004. godine, nesumnjivo uručena prije nego što je doneseno osporeno rješenje Vrhovnog suda, tj. prije 8. septembra 2005. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 20. decembra 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1 i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2588/05 («Istravinoexport» d.d. Rijeka) | Sudska praksa | Aktio