Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1229/05 (H. H.)

Odluka donesena 09. 05. 2006.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1229/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 05. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, sutkinje Valerija Galić i Seada Palavrić na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine, u predmetu broj AP-1229/05, rješavajući apelaciju Hamida Hodžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hamida Hodžića, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj GŽ-411/04 od 23. februara 2005. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Hamid Hodžić (u daljnjem tekstu: apelant, podnio je, 26. maja 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj GŽ-411/04 od 23. februara 2005. godine.

2. Općinski sud u Travniku je presudom, broj P.416/03 od 13. januara 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj GŽ-411/04 od 23. februara 2005. godine, odbio apelantov tužbeni zahtjev radi naknade štete u iznosu od 6.000 KM protiv tuženog Elektroprivrede BiH Elektrodistribucije Travnik (u daljnjem tekstu: tuženi). U obrazloženju drugostepene presude je navedeno da je utvrđeno da je tuženi dana 18. augusta 2002. godine posjekao granu apelantove kruške koja je svojim vrhom prouzrokovala zemljospoj na dalekovodu što je imalo za posljedicu prekidanje napajanja električne energije za okolna naseljena mjesta te bazne stanice na Bukovici. Nadalje je navedeno da je, da bi se uspostavilo ponovno napajanje električne nergije, a imajući u vidu javni interes i veliku štetu do koje bi došlo usljed nestanka električne energije, tuženi morao hitno intervenisati na jedini mogući način uklanjanjem grane stabla kruške koja je bila uzrok tome. Redovni sudovi su zaključili da je tuženi postupajući u izvršavanju obaveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupio sa povećanom pažnjom prema pravilima struke i običajima u smislu člana 18. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. Redovni sudovi su, također, zaključili da je tužbeni zahtjev za naknadu štete neosnovan jer tuženi nije prekoračio granice svog zakonskog ovlaštenja iz člana 61. stav 2. Zakona o električnoj energiji po kojem on ima pravo pristupa do elektroenergetskog objekta i njegovih dijelova.

3. Apelant je naveo da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je, u suštini, nezadovoljan zaključkom redovnih sudova o nepostojanju odgovornosti tuženog za nastalu štetu, navodeći da je, po njegovom mišljenju, tuženi „izvršio sječu stabla plemenite autohtone sorte kruške, na način i u obimu koji prevazilazi pravne standarde „pažnje dobrog stručnjaka“ pravdajući to činjenicom postojanja tzv. opšteg javnog interesa isporuke električne energije.“

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava.

6. Iako je apelant osporio samo drugostepenu odluku donesenu u parničnom postupku, nesporno je da se njegovi navodi odnose i na presudu prvostepenog suda s obzirom da je osporenom odlukom potvrđena prvostepena presuda u cijelosti. Stoga se zaključci Ustavnog suda odnose na pranični postupak u cijelini. Iz navoda u apelaciji proizilazi da je apelant nezadovoljan zaključkom redovnih sudova da tuženi nije odgovoran za nastalu štetu. Mađutim, apelant osim problematiziranja odredaba zakona kojima je regulisana oblast električne energije i općenito odnosa Elektroprivrede BiH prema svojim korisnicima, nije pružio konkretne dokaze kojima bi potkrijepio svoje navode o povredi njegovih ustavnih prava.

7. Nadalje, Ustavni sud je utvrdio da je apelant je u parničnom postupku ostvario pravo da se odlučuje o njegovim građanskim pravima pred sudovima pune jurisdikcije u dvostepenom sudskom postupku. Redovni sudovi su utvrdili relevantne činjenice i obrazložili svoj zaključak o nepostojanju odgovornosti tuženog za nastalu štetu. Ustavni sud nije pronašao elemente koji bi u konkretnom slučaju ukazali da su materijalno-pravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na štetu apelantice. Nezadovoljstvo apelanta osporenim odlukama ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije, a apelant ne navodi nikakve procesne greške, niti su takve greške očigledne (vidi Evropski sud, već citirana odluka Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat).

8. Ustavni sud zaključuje da apelant ne nudi činjenice koje bi mogle opravdati tvrdnju da postoji povreda ustavnih prava na koja se poziva, zbog čega nema elemenata koji prima facie ukazuju da je postoji kršenje ustavnih prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da bi bilo potrebno meritorno ispitivanje. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o kršenju prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1229/05 (H. H.) | Sudska praksa | Aktio