Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1285/05 (J. Z.)
Odluka donesena 09. 05. 2006.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prekid postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1285/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 05. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Mato Tadić, predsjednik, Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici, Valerija Galić i Seada Palavrić, sutkinje, na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine, u predmetu broj AP-1285/05, rješavajući apelaciju Joze Zlatića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Joze Zlatića, podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Žepču broj R-22/04 od 26. maja 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Jozo Zlatić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Žepča, koga zastupa mr. Edhem Mehinović advokat iz Tešnja, podnio je 8. juna 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Općinskog suda u Žepču (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj R-22/04 od 26. maja 2005. godine.
2. Rješenjem broj R-22/04 od 26. maja 2005. godine Općinski sud odbacio je prijedlog apelanta za prekid vanparničnog postupka radi diobe nekretnina u suvlasništvu predlagača Antona Pavlovića, Mare Pavlović i Ivice Pavlovića, iz razloga što apelant nije učesnik u navedenom vanparničnom postupku, te tako ne može tražiti ni njegov prekid. Općinski sud je naglasio da predmetni vanparnični postupak ne sprječava apelanta da traži zaštitu svojih prava u parnici, dok se u ovom postupku samo utvrđuju konkretni dijelovi nekretnine među njenim suvlasnicima.
3. Apelant smatra da je odbacivanjem njegovog prijedloga za prekid postupka došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), iz razloga što se vode dva parnična postupka gdje je predmet spora predmetna nekretnina čija se dioba traži.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
5. Obzirom da se predmetna apelacija podnosi protiv rješenja Općinskog suda kojim je odbačen zahtijev apelanta za prekid postupka, Ustavni sud se poziva na svoje ranije stanovište iz odluke broj AP-219/03 od 23. jula 2004. godine, koje glasi: „Ustavni sud smatra da se u proceduri koja se odnosi na prekid postupka ne utvrđuju građanska prava i obaveze. U skladu s navedenim, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Navedeni stav, Ustavni sud temelji na činjenici da se u proceduri povodom zahtijeva za prekid postupka rješavaju procesne stvari, tj. odlučuje se da li su ispunjeni zakonski uslovi za prekidanje postupka. U takvoj proceduri ne utvrđuju se građanska prava i obaveze, već se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za prekid postupka, te stoga, ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza“. Ustavni sud smatra da se navedeno stanovište može primjeniti i u konkretnom slučaju, jer odbacivanjem apelantovog zahtijeva za prekid postupka nije došlo do utvrđivanja bilo kakvih građanskih prava i obaveza u odnosu na apelanta, a apelant zaštitu svojih prava može tražiti u parničnim postupcima koje već vodi, a koji imaju za predmet spora nekretnine čija se dioba traži. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju apelacija podnesena zbog kršenja člana II/3.e) Ustava Bosne i hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkomaptibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
7. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić