Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1489/05 (Z. B.)
Odluka donesena 09. 05. 2006.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1489/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 05. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sutkinje Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine, u predmetu broj AP-1489/05, rješavajući apelaciju Zdravka Bošnjaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. tačka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdravka Bošnjaka, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, broj Gž- 802/03 od 28. januara 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdravka Bošnjaka, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, broj Gž- 1403/05 od 5. januara 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zdravko Bošnjak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zagreba, podnio je, 8. jula 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-802/03 od 28. januara 2005. godine. Apelant je naknadno, 20. marta 2006. godine, podnio apelaciju i protiv rješenja Kantonalnog suda, broj Gž-1403/05 od 5. januara 2006. godine, kao i zahtjev za donošenje privremene mjere «kojom bi Ustavni sud zabranio Zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda u Mostaru da vrši bilo kakve promjene u zk.ul. 1697 k.o. Rodoč.»
2. Rješenjem Suda za Centralnu zonu grada Mostara, Zemljišno –knjižni odjel, broj Dn. 150/98 od 7. jula 2003. godine, odbijen je zahtjev za uknjižbu prava vlasništva predlagača «Baz- Velmo-Company» Mostar, preduzeća za koje apelant tvrdi da je vlasnik, na nekretninama upisanim u z.k.ul. broj 1679 k.o. Rodoč.
3. Kantonalni sud je rješenjem, broj Gž-802/03 od 28. januara 2005. godine, odbio žalbu predlagača «Baz-Velmo-Company» d.o.o. export-import Mostar kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje, broj Dn. 150/98 od 7. jula 2003. godine.
4. Rješenjem Općinskog suda u Mostaru - Zemljišno knjižnog odjela (u daljnjem tekstu: Općinski sud- Zemljišno knjižni odjel), broj Dn. 655/02 od 29. augusta 2005. godine, odbijen je prijedlog predlagatelja «Baz Leon» Zagreb i «Baz Velmo-Company» za zabilješku spora na nekretninama upsanim u zk. ul. 1697 k.o. Rodoč, radi zabrane preuknjižbe do okončanja spora ili drugačijeg saglasnog prijedloga stranaka u postupku.
5. Kantonalni sud je rješenjem, broj Gž-1403/05 od 5. januara 2006. godine, odbio žalbu predlagatelja - Baz Leon Zagreb, Baz Velmo-Company, kao neosnovanu i potvrdio rješenje Općinskog suda - Zemljišno knjižni odjel, broj Dn.655/02 od 5. januara 2006. godine.
6. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno «da predlagatelj nije pružio dokaz o vlasništvu na nekretninama za koje je tražio zabilješku spora, a prvostepeni sud je uvidom u zemljišnu knjigu utvrdio da se predmetne nekretnine vode kao društveno vlasništvo s uknjiženim pravom korištenja i raspolaganja u korist Holding «Velmos kompanije» d. d. Mostar, sa 1/1 dijela, što predlagatelj nije osporio. Budući da je samo vlasnik, odnosno osoba koja je povrijeđena u svom knjižnom pravu, ovlaštena zahtijevati zabilješku spora, to je prvostepeni sud pravilno odbio zahtjev predlagatelja za zabilješku spora na predmetnim nekretninama. Prema članu 68. Zakona o zemljišnim knjigama uknjižbu može osporavati samo osoba koja smatra da je povrijeđena u svom zemljišno knjižnom pravu, a ne osoba čije pravo nije upisano u zemljišnoj knjizi. Ta osoba čije je zemljišno knjižno pravo povrijeđeno može zahtijevati zabilješku takvog spora u zemljišnoj knjizi».
7. Apelant smatra da su pobijanim rješenjima Kantonalnog suda povrijeđena njegova ustavna prava zaštićena članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je on vlasnik i direktor preduzeća «Baz Leon» d.o. o. Zagreb, ali i drugih preduzeća koje imaju naziv «Baz», te da se u suštini vode sporovi oko vlasništva na nekretninama koje su unesene kao temeljni kapital od strane «Velmos kompanije» u «Baz Velmo Company» po ugovoru koji je još na snazi. Apelant smatra da je Općinski sud – Zemljišno knjižni odjel proizvoljno primijenio materijalne propise, te da se pobijanim rješenjima povređuje i njegovo pravo na imovinu (kao isključivog vlasnika «Baz Leona» iz Zagreba i većinskog vlasnika «Baz Velmo Company»).
8. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 4. i 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. st.1. i 4. tačka 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1. Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4. Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva:
4. protekao je rok za podnošenje apelacije;
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
a) Dopustivost u odnosu na rješenje Kantonalnog suda u Mostaru, broj Gž-802/03 od 28. januara 2005. godine
9. S obzirom na to da je punomoćniku apelanta «Baz Velmo Company», 21. februara 2005. godine, uručeno rješenje Kantonalnog suda, broj Gž-802/03 od 28. januara 2005. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 8. jula 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena u dijelu koji se odnosi na rješenje Kantonalnog suda, broj Gž-802/03 od 28. januara 2005. godine, podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje.
b) Dopustivost u odnosu na rješenje Kantonalnog suda u Mostaru, broj Gž-1403/05 od 5. januara 2006. godine
10. U konkretnom slučaju, apelant osporava i rješenje Kantonalnog suda, broj Gž-1403/05 od 5. januara 2006. godine, kojim je odbijena žalba protiv rješenja Općinskog suda - Zemljišno knjižnog odjela, broj Dn-6555/02 od 29. augusta 2005. godine, radi zabilješke spora na nekretninama upisanim u zk. ul. 1697 k.o. Rodoč u cilju zabrane preuknjižbe do okončanja spora ili drukčijeg saglasnog prijedloga stranaka u postupku.
11. U vezi sa apelantovom tvrdnjom da je navedenim rješenjem Kantonalnog suda došlo do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud uviđa da tim rješenjem nisu utvrđena nova, ni posebna prava apelanta vezana za imovinu, jer se u predmetnom sporu radi o pravu apelanta na zabilježbu spora u zemljišnim knjigama u pogledu imovine koja je u vlasništvu drugog lica, što ne spori ni sam apelant. S obzirom da su predmetne nekretnine upisane u zemljišnim knjigama kao vlasništvo drugog lica sa dijelom 1/1, te da, stoga, apelant nije zemljišno knjižni vlasnik, a ni osoba povrijeđena u svom knjižnom pravu, to nije niti ovlaštena osoba koja može zahtijevati zabilješku spora u pogledu predmetnih nekretnina. Dakle, Kantonalni sud se donošenjem pobijanog rješenja nije mogao miješati u pravo na imovinu apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom da spor koji je u pitanju nije spor u pogledu apelantove imovine.
12. Slijedi da se konkretan postupak vodio u pogledu navedenog prava koje ne spada u obim prava zaštićenih članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa su njegovi navodi o povredi člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U pogledu tvrdnji apelanta da je osporenim rješenjem povrijeđeno i njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak, koji je vezan za zabilješku spora, tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u kom slučaju bi apelant uživao zaštitu prava na pravično suđenje. U vezi sa tim, Ustavni sud konstatuje da konkretan postupak oko utvrđivanja postojanja ili nepostojanja uslova za priznavanje prava apelanta na zabilježbu spora u pogledu predmetnih nekretnina nije postupak kojim se pravosnažno određuju apelantova građanska prava odnosno obaveze. Ovo zbog toga što zabilježba spora u zemljišnim knjigama u pogledu određenih nekretnina, čak i kada se ostvare uslovi za njegov upis, ima samo konstitutivni karakter koje, samo po sebi, ne daje nosiocu prava upisa bilo kakva vlasnička prava na tim nekretninama.
14. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se pobijanim rješenjem Kantonalnog suda nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama zbog čega apelant u ovom postupku ne može uživati zaštitu principa prava na pravično suđenje. Iz navedenog proizilazi da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, te da su navodi apelacije vezani za povredu prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. st.1. i 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.
17. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić