Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2461/05 (S. F.)

Odluka donesena 09. 05. 2006.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2461/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 05. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Hatidža Hadžiosmanović i sutkinje Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine, u predmetu broj AP-2461/05, rješavajući apelaciju Sudbije Fazlić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sudbije Fazlić podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj U-175/04 od 4. oktobra 2005. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Sudbija Fazlić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gornje Tuzle, koju zastupa Alma Prnjavorac, advokat iz Tuzle, podnijela je, 3. decembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-175/04 od 4. oktobra 2005. godine.

2. Rješenjem Službe za stambene poslove općine Tuzla, broj 05-02/5-23-2844/98 od 11. aprila 2001. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okolice (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 12-06/2-23-1029/01 od 26. februara 2002. godine, potvrđeno je da je Milan Mitrić nosilac stanarskog prava na stanu u Ul. Džemala Bijedića broj 6. sprat VIII stan broj 28, te da mu pripada pravo na vraćanje stana u posjed a da navedeni stan koristi apelantica, u svojstvu privremenog korisnika. Istim rješenjem apelantici je naloženo da u roku od 15 dana stan oslobodi od lica i stvari i preda ga nosiocu stanarskog prava Milanu Mitriću, bez prava na nužni smještaj, s obzirom da je podnijela zahtjev za povrat stana na kojem je ona bila nosilac stanarskog prava.

3. Protiv rješenja Ministarstva od 26. februara 2002. godine, apelantica je pokrenula upravni spor podnošenjem tužbe Kantonalnom sudu. Odlučujući u upravnom sporu Kantonalni sud je donio presudu kojom je tužbu odbio. U obrazloženju presude, ovaj sud je istakao da se apelantica u tužbi neosnovano poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava u pogledu primjene odredaba člana 16. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 11/98, 38798, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24703 i 29/03), budući da su odredbe tog člana derogirane odredbama člana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 18/99) kojim je propisano da svako stanarsko pravo ili ugovor o korištenju stana zaključen u periodu između 1. aprila 1992. godine i 7. februara 1998. godine, prestaju da važe. Pored toga, sud je naveo da je među strankama nesporno da je apelantica ugovor o korištenju stana zaključila upravo u tom periodu, pa je jasno da nema zakonskog osnova za zadržavanje predmetnog stana u svom posjedu.

4. Apelantica smatra da je donošenjem presude Kantonalnog suda povrijeđeno njeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. stav 1. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-

Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava.

7. Apelantica se u konkretnom slučaju žali na povredu prava na pravičan postupak i povredu prava na dom. Apelantica je, nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu, ostvarila pravo da se odlučuje o njenim građanskim pravima pred redovnim sudom u upravnom sporu. Ustavni sud, konstatuje da je redovni sud proveo zakonom propisan postupak i primijenio vežeće materijalno-pravne propise, te odbio tužbu apelantice radi poništenja upravnog akta. Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom tražila poništenje akta kojim je ranijem korisniku stana Milanu Mitriću, na temelju Ugovora o korištenju stana broj 73/87 od 1. januara 1987. godine, potvrđeno svojstvo nosioca stanarskog prava i vraćanje spornog stana u posjed. Istovremeno je utvrđen prestanak apelantičinog privremenog korištenja tog stana i naložena joj je predaja u posjed. U obrazloženju rješenja, kao nesporna činjenica je konstatovano da je apelantica podnijela zahtjev za povrat stana na kojem je ranije imala svojstvo nosioca stanarskog prava, zbog čega joj ne pripada pravo na alternativni smještaj.

8. U konkretnom slučaju, nezadovoljstvo apelantice osporenom odlukom ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije, a apelantica ne navodi nikakve proceduralne greške, niti su takve greške očigledne (vidi, Evropski sud, već citirana odluka Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat). Ustavni sud nije pronašao ništa što bi u konkretnom slučaju ukazalo da su materijalno-pravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na štetu apelantice. Također, Ustavni sud smatra da apelantica ne nudi činjenice koje bi mogle opravdati tvrdnju da postoji povreda ustavnih prava na koja se poziva, zbog čega nema elemenata koji prima facie ukazuju da je kršenje ustavnih prava iz člana II/3.e) i f), odnosno člana 6. stav 1. i člana 8. stav 1. Evropske konvencije moguće, te da bi bilo potrebno meritorno ispitivanje. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o kršenju prava iz člana II/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. i člana 8. stav 1. Evropske konvencije, očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2461/05 (S. F.) | Sudska praksa | Aktio