Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1403/05 (V. Đ.)
Odluka donesena 13. 06. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1403/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 06. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, sudije na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1403/05, rješavajući apelaciju Vase Đukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vase Đukića, podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Uvl-10/05 od 26. aprila 2005. godine, presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj Už-
62/04 od 10. decembra 2004. godine, presude Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH broj U-60/02 od 8. jula 2004. godine i rješenja Apelacione komisije Brčko Distrikta BiH broj: 04-472-217/00-AP-483 od 24. jula 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Vaso Đukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa advokat Mladen Simić, podnio je 27. juna 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Uvl-10/05 od 26. aprila 2005. godine, presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Už-62/04 od 10. decembra 2004. godine, presude Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj U-60/02 od 8. jula 2004. godine, rješenja Apelacione komisije Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: tužena) broj: 04-472-217/00-AP-483 od 24. jula 2002. godine.
2. Rješenjem tužene broj: 04-472-217/00-AP-483 od 24. jula 2002. godine poništeno je rješenje Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Republike Srpske, Komisije za vraćanje nepokretnosti Brčko (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) broj: 04-472-217/2000 od 3. marta 2000. godine kojim su nekretnine u K.O. Dubrave i K.O. Bijela vraćene Peri Đukiću čiji je sljedbenik apelant.
3. Protiv navedenog rješenja tužene apelant je podnio tužbu i pokrenuo upravni spor na Osnovnom sudu koji je presudom broj U-60/02 od 8. jula 2004. godine tužbu apelanta odbio kao neosnovanu.
4. Protiv navedene odluke Osnovnog suda apelant je izjavio žalbu Apelacionom sudu koji je rješavajući o žalbi, presudom broj Už-62/04 od 10. decembra 2004. godine odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu Osnovnog suda.
5. Apelant je zatim, podnio zahtjev za preispitivanje sudske odluke Sudu Bosne i Hercegovine koji je presudom broj Uvl-10/05 od 26. aprila 2005. godine navedeni zahtjev odbio kao neosnovan sa obrazloženjem da su pobijane presude donesene na osnovu entitetskih zakona, a da donošenju pobijane odluke nisu prethodile povrede pravila postupka. Kako se Sudu Bosne i Hercegovine zahtjev za prispitivanje sudske odluke može podnijeti ako su povrijeđeni zakoni Bosne i Hercegovine, ili zbog povrede pravila postupka koji je prethodio donošenju odluke, zahtjev apelanta je odbijen kao neosnovan.
6. U apelaciji apelant je naveo da mu je osporavanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu osnovnih ljudskih prava i sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
8. Dakle, prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni ljekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnim pravnom ljeku koji je koristio.
9. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. Apelant je u konkretnom slučaju protiv pravosnažne presude podnio zahtjev za preispitivanje sudske odluke kao vanredni pravni lijek. Međutim, iz prakse organa Evropske konvencije, na koju se apelant poziva, slijedi da vanredni pravni lijekovi kao npr. zahtjevi za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka, pa shodno tome i apelantov zahtjev, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. V. The Federal Republic of Germany, aplikacija broj E 1043/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji ( OI ), broj 35 ). U vezi sa tim, Ustavni sud slijedi istu praksu i ne može garantovati zaštitu ljudskih prava iz člana 6. Evropske konvencije u postupcima u kojima apelanti koriste neefektivne pravne ljekove.
11. Slijedi da je posljednji efektivni pravni lijek koji je apelant koristio bila žalba izjavljena protiv prvostepene presude Osnovnog suda broj U-60/02 od 8. jula 2004. godine o kojoj je Apelacioni sud odlučio presudom broj Už-62/04 od 10. decembra 2004. godine. Nadalje, nedvosmisleno je da je apelant morao prethodno primiti drugostepenu presudu Apelacionog suda da bi uopšte mogao Sudu Bosne i Hercegovine podnijeti zahtjev za preispitivanje te presude. Isto tako iz činjenice da je Sud Bosne i Hercegovine presudom broj Uvl-10/05 od 26. aprila 2005. godine već odlučio o apelantovom zahtjevu za proispitivanje te sudske odluke, proizlazi kao nesporno da je apelantu presuda Apelaciionog suda povodom koje je podnio zahtjev za preispitivanje sudske odluke uručena prije datuma donošenja odluke Suda Bosne i Hercegovine o tom zahtjevu. U konkretnom slučaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu za apelanta je počeo teći od dana kada mu je uručena presuda Apelacionog suda. Obzirom da je apelacija podnesena 27. juna 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16.stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoiko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović