Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1107/05 (B. J. i dr.)
Odluka donesena 13. 06. 2006.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član I/2. Ustava BiH
- Proporcionalnost
- Pristup sudu
- Pravično suđenje - nezavisan sud
- Izvršni postupak
- Propisano zakonom
- Javni interes
- Šta se smatra imovinom
Sastav suda
Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1107/05
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 06. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1107/05, rješavajući apelaciju Borke Jovanović i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Jovo Rosić, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Borke Jovanović, Maje Jovanović i Aleksandra Jovanovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ova odluka dostavlja se Vladi Republike Srpske kako bi se obezbijedila ustavna prava apelanata u skladu sa ovom odlukom.
Vladi Republike Srpske se nalaže da u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Borka Jovanović, Maja Jovanović i Aleksandar Jovanović (u daljnjem tekstu:
apelanti) iz Doboja su podnijeli 26. aprila 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti izvršenja pravomoćne Presude Osnovnog suda u Doboju broj P-175/01 od 27. aprila 2001. godine, mada je izvršenje dozvoljeno Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci broj I-3423/01 od 3. januara 2003. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Ministarstva odbrane Republike Srpske koje zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske (u daljem tekstu: tuženi), Ministarstva finansija-Trezor Republike Srpske i Osnovnog suda u Banjoj Luci je zatraženo 27. februara, odnosno 29. marta 2006. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Pravobranilaštvo Republike Srpske je dostavilo 16. marta 2006. godine, a Ministarstvo finansija-Trezor Republike Srpske 20. marta 2006. godine. Osnovni sud u Banjoj Luci je odgovor na apelaciju dostavio 14. aprila 2006. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Pravobranilaštva Republike Srpske, Ministarstva finansija-Trezor Republike Srpske i Osnovnog suda su dostavljeni apelantima 19, odnosno 25. aprila 2006. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Osnovni sud u Doboju je, odlučujući o tužbi apelanata, donio Presudu broj P-175/01 od 27. aprila 2001. godine kojom je obavezao tuženo Ministarstvo odbrane Republike Srpske da apelantima na ime naknade materijalne i nematerijalne štete, zbog smrti srodnika koji je poginuo tokom rata kao pripadnik Vojske Republike Srpske, isplati ukupan novčani iznos od 15.700,00 KM sa zakonskom kamatom od 27. aprila 2001. godine do konačne isplate, te naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 270,00 KM.
7. Osnovni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj I-3423/01 od 3. januara 2003. godine dozvolio izvršenje pravomoćne presude, ali ono do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije provedeno.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelanti smatraju da je zbog toga što nije provedeno Rješenje o izvršenju Osnovnog suda u Banjoj Luci broj I-3423/01 od 3. januara 2003. godine došlo do povrede njihovog ustavnog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelanti navode da je izvršenje rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci onemogućeno zbog usvajanja zakonske regulative u Republici Srpskoj, te navode da «država nije uspostavila pravičan i proporcionalan odnos između javnog interesa s jedne strane i pojedinačnih prava apelanata s druge strane, jer je na njih prebacila pretjeran i neproporcionalan teret» te apelanti navode da im je povrijeđeno i pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da Evropska konvencija ne daje pravo državama da donose zakone kojim bi se propisala zabrana izvršenja pravosnažnih presuda. Apelanti su se u dopuni apelacije pozvali na čitav niz odluka Ustavnog suda donesenih u istim ili sličnim slučajevima.
b) Odgovor na apelaciju
9. Osnovni sud u Banjoj Luci navodi da je po prijedlogu apelanata donio rješenje o izvršenju 3. januara 2003. godine, da je dozvolu izvršenja sa klauzulom pravosnažnosti 26. februara 2003. godine dostavio Ministarstvu finansija RS-Trezor Banja Luka, čime je predmet tog suda okončan i arhiviran, te da sud nema daljeg uticaja na rad Ministarstva finansija.
10. Tuženi u odgovoru ističe da su navodi apelanata neosnovani budući da Ministarstvo finansija Republike Srpske postupa u skladu sa važećim zakonskim propisima. Tuženi dalje navodi da se potraživanje apelanata odnosi na unutrašnji dug Republike Srpske, pa je pitanje izmirenja tog duga dio opće strategije izmirenja javnog duga u Republici Srpskoj, a što je regulisano Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, te su ograničenja koja iz tog zakona proističu u općem interesu i u skladu sa Evropskom konvencijom. Na osnovu toga, tuženi predlaže da Ustavni sud apelaciju odbaci ili odbije.
11. Ministarstvo finansija-Trezor Republike Srpske ističe da rješenje o izvršenju nije realizirano u skladu s postojećim zakonskim propisima, a potraživanja na osnovu njega su uvrštena u verifikaciju radi isplate preko obveznica.
V. Dopustivost i meritum
12. Apelanti smatraju da je neizvršenjem Rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjoj Luci broj I-3423/01 od 3. januara 2003. godine došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
13. Umjesto posebnog obrazloženja dopustivosti i merituma ove odluke, u pogledu navoda apelanata Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci u predmetu broj AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 12/06), koja je donesena povodom istih pravnih pitanja, kao i ranije donijete odluke AP 288/03 («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 8/05) i AP 464/04 («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 40/05).
14. Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine se u cijelosti odnose i na ovu odluku pa, iz istih razloga, Ustavni sud zaključuje da je u ovoj odluci došlo do povrede navedenih ustavnih prava apelanata.
VI. Zaključak
15. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kada zakon kojim se miješa u pravo na imovinu ima legitiman cilj od javnog interesa, ali upotrijebljena sredstva nisu proporcionalna tom cilju, odnosno kada zakonom nije uspostavljena «pravična ravnoteža» između zahtjeva od općeg ili javnog interesa i zahtjeva da se zaštiti pravo pojedinca na imovinu.
16. Ustavni sud također zaključuje da postoji povreda prava na pristup sudu kao elementa prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Evropske konvencije, ako je zakonom ili kojim drugim aktom vlasti onemogućeno izvršenje pravosnažne sudske presude, ako takav zakon ili drugi akt stavlja «pretjeran teret na pojedince», čime ne zadovoljava uvjet proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinaca. Također, Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na «nezavisan sud», kao elementa prava na pravično suđenje, kada zakonodavac svojim mjerama mijenja pravosnažne sudske odluke, čime krši i princip vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
17. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović