Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-289/06 (R.M. i dr.)

Odluka donesena 13. 06. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-289/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-289/06, rješavajući apelaciju R.M. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R.M., E.M. i A.K. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-200/04 od 27. oktobra 2005. godine, presude Županijskog suda u Mostaru, broj Gž-765/03 od 4. decembra 2003. godine i presude Općinskog suda u Mostaru, broj P-694/98 od 8. maja 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. R.M., E.M. i A.K. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Faruk Ćupina, advokat iz Mostara, podnijeli su 8. februara 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine(u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-200/04 od 27. oktobra 2005. godine, presude Županijskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Županijski sud), broj Gž-765/03 od 4. decembra 2003. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-694/98 od 8. maja 2003. godine. Apelanti su dopunili apelaciju 17. i 21. februara 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj broj P-694/98 od 8. maja 2003. godine, koja je potvrđena presudom Županijskog suda, broj Gž-765/03 od 4. decembra 2003. godine, apelanti su u cijelosti odbijeni sa tužbenim zahtjevom usmjerenim na utvrđenje da je pravno ništav i ne proizvodi pravno dejstvo ugovor o doživotnom izdržavanju, pobliže označen u dispozitivu presude, koji je zaključen između M.A. i tužene B.S. te su apelanti obavezani nadoknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 3.082,00 KM. U uvodu prvostepene presude kao vrijednost spora naznačen je iznos od 16.000,00 KM.

3. Protiv presude Županijskog suda, broj Gž-765/03 od 4. decembra 2003. godine, apelanti su izjavili reviziju Vrhovnom sudu. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-200/04 od 27. oktobra 2005. godine, revizija je odbačena, uz obrazloženje da je odredbama člana 34. stav 2. i člana 171. stav 2. Zakona o parničnom postupku propisano da je tužitelj dužan u tužbi naznačiti vrijednost spora, pa kako su apelanti u tužbi označili vrijednost spora 11.000,00 KM, koji iznos je ispod propisanog za dopustivost revizije, a nisu ispunjeni ni uslovi iz člana 34. stava 3. navedenog zakona, da sud interveniše za utvrđenje vrijednosti spora, ili njegovo preispitivanje, Vrhovni sud je zaključio da određivanje vrijednosti spora tek u troškovniku za glavnu raspravu od 16.000,00 KM, nije obezbijedilo apelantima pravo na izjavljivanje revizije.

4. Apelanti smatraju da im je ovim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola 1 uz Evopsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, prema članu 364. stav 3. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 42/98 i 3/99), na čiju primjenu upućuje član 456. stav 1. važećeg Zakonao parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03 i 73/05 ), revizija nije dopuštena u imovinsko pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje neke činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 15.000,00 KM. Iz navedenih raloga, kako je to utvrdio Vrhovni sud, revizija koju su apelanti izjavili predstavlja neefektivan pravni lijek. Prema tome, konačna odluka protiv koje su apelanti mogli podnijeti apelaciju je presuda Županijskog suda, broj Gž-765/03 od 4. decembra 2003. godine.

9. S obzirom na to da je apelantima presuda Županijskog suda, broj Gž-765/03 od 4. decembra 2003. godine, uručena 15. decembra 2003. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 8. februara 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-289/06 (R.M. i dr.) | Sudska praksa | Aktio