Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-361/06 (A. i M. M.)

Odluka donesena 13. 06. 2006.

  • Neovlašteno lice
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-361/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić,, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-361/06, rješavajući apelaciju Marka Mlinarevića i Ane Mlinarević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 5. i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ane Mlinarević, podnesena protiv presude Županijskog suda Široki Brijeg, broj Gž-

210/04 od 13. jula 2004. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom, broj P-361/03 od 20. februara 2004. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marka Mlinarevića, podnesena protiv presude Županijskog suda Široki Brijeg, broj Gž-

210/04 od 13. jula 2004. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom, broj P-361/03 od 20. februara 2004. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Marko Mlinarević i Ana Mlinarević(u daljnjem tekstu: apelanti) iz Ljubuškog, podnijeli su 20. februara 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Županijskog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Županijski sud), broj Gž-210/04 od 13. jula 2004. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljem tekstu: Općinski sud), broj P-361/03 od 20. februara 2004. godine. Apelanti su dopunili apelaciju 4, 12, 20. i 25. aprila, 4. i 13. maja i 6. juna 2006. godine.

2. Iz dopuna apelacije proizilazi da se o predmetu spora vodi više sudskih postupaka u kojim su kako navode apelanti u nekima oboje tuženi, a u nekim samo jedno od njih.

3. Presudom Općinskog suda, broj P-361/03 od 20. februara 2004. godine, odbijen je apelant Marko Mlinarević sa tužbenim zahtjevom usmjerenim na utvrđenje da je građenjem postao isključivi vlasnik poslovnog prostora, pobliže opisanog u dispozitivu presude, pa su tuženi dužni priznati apelantu pravo vlasništava i ubuduće se kaniti svakog diranja u njegova vlasnička prava. Sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

4. Odlučujući o žalbi apelanta Marka Mlinarevića izjavljenoj protiv presude Općinskog suda, Županijski sud je donio presudu, broj Gž-210/04 od 13. jula 2004. godine, kojom je odbio žalbu kao neutemeljenu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

5. Apelant Marko Mlinarević je protiv presude Županijskog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH, o kojoj nije odlučeno.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 5. i 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 5. i 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (5) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice; (14) apelacija je preuranjena;»

7. Predmet pobijanja apelacijom je presuda Županijskog sud, broj Gž-210/04 od 13. jula 2004. godine, kojom je potvrđena prvostupanjska presudu Općinskog suda, broj P-361/03 od 20. februara 2004. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjeva apelanta Marka Mlinarevića

8. Iz naprijed navedenog proizilazi da apelantica Ana Mlinarević uopće nije učestvovala u predmetnom parničnom postupku, niti je u istom odlučivano o njenim građanskim pravima i obavezama, stoga Ustavni sud zaključuje da apelantica, u smislu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, nije ovlašteno lice za podnošenje apelacije.

9. Razmatrajući podnesenu apelaciju apelanta Marka Mlinarevića, Ustavni sud je pošao od član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila, prema kojem se apelacija može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

10. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 53/03 i 73/05) glasi: «Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije BiH može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

11. Ustavni sud je zauzeo stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelant odlučuju koji će pravni lijek koristiti, neovisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. Obzirom na navedeno u apelantovom slučaju, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant Marko Mlinarević ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 5. i 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-361/06 (A. i M. M.) | Sudska praksa | Aktio