Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-944/06 (I. Č.)

Odluka donesena 13. 06. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-944/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rostić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-944/06, rješavajući apelaciju Ilije Čančarevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ilije Čančarevića, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj Gž-465/05 od 27. februara 2006. godine, rješenja Osnovnog suda u Modriči, broj P-

90/03-Š od 14. marta 2005. godine i presude Osnovnog suda u Modriči, broj P-90/03-Š od 21. januara 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Ilija Čančarević (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Zijad Mehmedagić, advokat iz Doboja, podnio je 24. marta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-465/05 od 27. februara 2006. godine, rješenja Osnovnog suda u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-90/03-Š od 14. marta 2005. godine i presude Osnovnog suda, broj P-

90/03-Š od 21. januara 2005. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-90/03-Š od 21. januara 2005. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se tuženi B.M. i M.M. iz Crkvine obavežu da apelantu isplate na ime naknade štete iznos od 15.503,o3 KM sa zakonskom kamatom od utuženja do isplate i naknade troškove postupka te je apelant obavezan da tuženim na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 1.788,00 KM u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U pouci o pravnom lijeku navedeno je da je protiv presude dozvoljena žalba Okružnom sudu u roku od 30 dana od objave presude.

3. Rješenjem Osnovnog suda, broj P-90/03-Š od 14. marta 2005. godine, odbačena je kao neblagovremena žalba apelanta izjavljena na presudu Osnovnog suda. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je 14. decembra 2004. godine zaključio glavnu raspravu te obavijestio stranke i njihove punomoćnike da će odluka biti donešena, objavljena i uručena strankama dana 21. januara 2005. godine u 13,00 sati. Međutim, navedenog dana na objavu i uručenja presude nisu pristupili apelant i njegov punomoćnik. Nakon toga je 3. februara 2005. godine punomoćnik apelanta putem telefona kontaktirao sud, zatražio dostavljanje odluke te je istu primio 7. februara 2005. godine. Obzirom da je presuda donesena i objavljena 21. januara 2005. godine a da je punomoćnik apelanta izjavio žalbu protiv presude 7. marta 2005. godine, dakle, nakon proteka roka od 30 dana, Osnovni sud je žalbu odbacio kao neblagovremenu.

4. Okružni sud je rješenjem, broj Gž-465/05 od 27. februara 2006. godine, odbio žalbu apelanta kao neosnovanu i potvrdio rješenje Osnovnog suda, broj broj P-90/03-Š od 14. marta 2005. godine, navodeći da je apelant bio pravilno obaviješten o datumu donošenja presude 21. januara 2005. godine pa mu rok za žalbu teče od prvog narednog dana nakon donošenja presude, dakle od 22. januara 2005. godine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelant je propustio da iskoristi redovan pravni lijek, odnosno da blagovremeno izjavi žalbu protiv prvostepene presude. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-944/06 (I. Č.) | Sudska praksa | Aktio