Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1236/05 (D. B. i Hercegovina-Vijeće ministara)
Odluka donesena 13. 06. 2006.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1236/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 06. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1236/05, rješavajući apelaciju Države Bosne i Hercegovine-Vijeća ministara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Države Bosne i Hercegovine-Vijeća ministara podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-44/04 od 12. augusta 2004. godina, rješenja Općinskog suda I u Sarajevu, broj I-23100/02 od 18. septembra 2003. godine i rješenja Općinskog suda I u Sarajevu, broj I-23100/02 od 30. decembra 2002. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Država Bosna i Hercegovina-Vijeće ministara (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine, podnijela je, 31. maja 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-44/04 od 12. augusta 2004. godina, rješenja Općinskog suda I u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-23100/02 od 18. septembra 2003. godine i rješenja Općinskog suda, broj I-23100/02 od 30. decembra 2002. godine. Apelant je, također, tražio donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odgodio provođenje izvršnog postupka po izvršnom prijedlogu podnesenom protiv apelanta, do donošenja odluke o apelaciji. Apelant je dopunio apelaciju 16. juna 2005. godine.
2. Ustavni sud je 20. decembra 2005. godine donio odluku broj AP-1236/05 kojom je odbio kao neosnovan zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere.
3. Općinski sud je rješenjem, broj I-23100/02 od 30. decembra 2002. godine, na osnovu pravosnažne presude Osnovnog suda u Sokocu broj RS-15/99 od 14. septembra 2000. godine, odredio predloženo izvršenje, te obavezao apelanta da u roku od osam dana vrati tražioca izvršenja B.V. iz Pala u radni odnos, da joj uspostavi sva prava iz radnog odnosa počev od 25. decembra 1998. godine do povratka na posao, obračuna i isplati platu sa doprinosima, na način kako je navedeno u presudi, te naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 700,00 KM i troškove izvršnog postupka.
4. Rješenjem Općinskog suda, broj I-23100/02 od 18. septembra 2003. godine, odbijen je apelantov prigovor i prijedlog za odlaganje sprovođenja rješenja, te je rješenje o izvršenju, broj I-
23100/02 od 30. decembra 2002. godine, u cijelosti ostalo na snazi. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je određeno izvršenje u cijelosti saglasno sa izvršnom ispravom, presudom Osnovnog suda u Sokocu, broj RS-15/99 od 14. septembra 2000. godine, koja je postala pravomoćna 26. februara 2002. godine, te je sud ocijenio da navodi apelanta istaknuti u prigovoru nisu sami po sebi dovoljan razlog koji može dovesti do obustave provođenja izvršenja u smislu člana 50. Zakona o izvršnom postupku. Sud je također, naveo da okolnosti vezane za imenovanje pravobranioca i njegovog zamjenika, ne predstavljaju razlog za odlaganje sprovođenja izvršenja u smislu člana 63. Zakona o izvršnom postupku.
5. Rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-44/04 od 12. augusta 2004. godina, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta i potvrđeno rješenje Općinskog suda, broj I-23100/02 od 18. septembra 2003. godine. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, na isto pravilno primijenio zakonske odredbe, te u obrazloženju rješenja dao valjane razloge za odluku, koje je u cijelosti prihvatio i drugostepeni sud. Sud je dalje naveo da prijedlog za izvršenje sadrži neophodne elemente, da je u skladu sa načelom formalnog legaliteta uz prijedlog dostavljena izvršna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, a na koju je stavljena potvrda izvršnosti, te da navodi vezani za propuštanje dostave poziva, u postupku koji je prethodio donošenju presude, nisu razlozi koji sprečavaju izvršenje pravomoćne presude.
6. Apelant se žali da mu je osporavanim rješenjima u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
8. Obzirom da je apelant eksplicitno osporio rješenje Kantonalnog suda, broj Gž-44/04 od 12. augusta 2004. godina i rješenja Općinskog suda, broj I-23100/02 od 18. septembra 2003. godine i broj I-23100/02 od 30. decembra 2002. godine, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedena rješenje. Ova rješenja su donesena u postupku izvršenja pravomoćne presude Osnovnog suda u Sokocu, broj RS-15/99 od 14. septembra 2000. godine. Obzirom na navedeno neophodno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.
9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-
21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
10. U konkretnom slučaju apelantova prava i obaveze utvrđeni su presudom Osnovnog suda u Sokocu, broj RS-15/99 od 14. septembra 2000. godine, kojom je apelant obavezan da u roku od osam dana vrati B.V. iz Pala u radni odnos, da joj uspostavi sva prava iz radnog odnosa počev od 25. decembra 1998. godine do povratka na posao, obračuna i isplati platu sa doprinosima, na način kako je navedeno u dispozitivu presude, te naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 700,00 KM. Međutim, u predmetnom izvršnom postupku, u kojem je Općinski sud donio rješenje o izvršenju, broj I-23100/02 od 30. decembra 2002. godine i rješenje broj I-23100/02 od 18. septembra 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-44/04 od 12. augusta 2004. godina, nisu utvrđivana nikakva nova građanska prava i obaveze budući da su ista već utvrđena u parničnom postupku koji je prethodio donošenju odluke u izvršnom postupku.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović