Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1230/05 (DD «Šume Tuzlanskog Kantona» Kladanj)
Odluka donesena 13. 06. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1230/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 06. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1230/05, rješavajući apelaciju DD «Šume Tuzlanskog Kantona» Kladanj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DD «Šume Tuzlanskog Kantona» Kladanj, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Pž-7/05 od 27. januara 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. DD «Šume Tuzlanskog Kantona» Kladanj (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je, 27. maja 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Pž-7/05 od 27. januara 2005. godine.
2. Općinski sud u Banovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je rješenjem, broj P-234/03 od 14. oktobra 2003. godine, odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev Udruženja građana Lovačko društvo «Zelemboj» Banovići kao tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je apelant (tuženi) kao pravni sljednik JP «Šume TK» Tuzla-PDS Šumarstvo «Svatovac» Živinice smetao tužitelja u zadnjem faktičkom i mirnom posjedu lovišta koje pripada Opštini Banovići na području Zlaće, a kojim gazduje tužilac na način kako je to opisano u dispozitivu presude, te da se naloži apelantu da u roku od 48 sati napusti navedenu lokaciju odnosno lovište i dopusti tužiocu miran i nesmetan posjed lovišta i da se ubuduće uzdrži od ovakvog ili sličnog smetanja posjeda pod prijetnjom novčane kazne i nadoknadi tužiocu troškove postupka, a sve pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Kantonalni sud je rješenjem, broj Pž-7/05 od 27. januara 2005. godine, žalbu tužitelja djelimično uvažio i prvostepeno rješenje preinačio. Utvrđeno je da je apelant smetao tužitelja u posjedu lovišta na području Zlaće na taj način što su radnici apelanta dana 15. juna 2002. godine izbacili so iz solila u lovištu i remetili mir divljači, a dana 25. juna 2002. godine remetili mir oko visoke čeke u lovištu Zlaća, te je nalaženo apelantu da omogući tužiocu miran i nesmetan suposjed lovišta i da se ubuduće uzdrži od ovakvog ili sličnog smetanja pod prijetnjom novčane kazne dok se u odnosu na zahtjev tužioca za utvrđenje da je apelant počinio smetanje posjeda u dane 23. avgust 2001. godine, 30. novembar 2001. godine, 1. decembar 2001. godine i 2. decembar 2001. godine tužba tužitelja odbacuje kao neblagovremena. U odnosu na dio kojim je odbijen zahtjev tužioca da apelant u roku od 48 sati napusti lovište prvostepeno rješenje je potvrđeno, a u pogledu odluke o troškovima postupka ostaje neizmjenjeno.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Apelant je u apelaciji naveo da je osporavano rješenje primio 28. marta 2005. godine. Međutim na osnovu dostavnice o uručenju osporavanog rješenja apelantu, koju je Ustavni sud dobio od Općinskog suda, utvrđeno je da je ovo rješenje apelant primio 25. marta 2005. godine.
6. S obzirom na to da je apelantu osporavana odluka uručena 25. marta 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 27. maja 2005. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu odluku.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović