Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1348/05 (M. i P. D.)

Odluka donesena 13. 06. 2006.

  • Apelacija ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1348/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Valerija Galić, potpredsjednica, Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, sudije, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1348/05, rješavajući apelaciju Marinka i Petra Dupljanina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 11. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marinka i Petra Dupljanina, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-602/01 od 27. aprila 2005. godine, zbog toga što je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Marinko i Petar Dupljanin (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Vlasenice, podnijeli su, 15. juna 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-602/01 od 27. aprila 2005. godine. Apelanti sud 1. septembra 2005. godine dopunili apelaciju.

2. Republički sekretarijat za finansije-Republička uprava za imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Republička uprava) je zaključkom broj UP/II 10-474-837/88 od 23. marta 1989. godine odbacila prijedlog apelanata za obnovu postupka koji je okončan rješenjem Republičke uprave broj UP/II-10-474-421/83 od 22. marta 1983. godine.

3. Iz obrazloženja navedenog zaključka proizilazi da rješenjem Opštinskog sekretarijata za poslove opštinske uprave, Opštine Sokolac, Odjeljenje za imovinsko-pravne poslove, broj 03/III- PD-25 od 3. februara 1983. godine, koje je potvrđeno rješenjem Republičke uprave, broj UP/II-10- 474-421/83 od 22. marta 1983. godine, apelantima nije priznato pravo vlasništva na uzurpiranom zemljištu društvene svojine. Protiv drugostepenog rješenja apelanti su podnijeli tužbu koju je Upravni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Upravni sud) odbio presudom, broj 10-474- 1187/86 od 19. avgusta 1986. godine. Nakon toga apelanti su podnijeli prijedlog za obnovu postupka koji je Republička uprava odbacila rješenjem, broj 10-474-1187/86 od 19. avgusta 1986. godine. Protiv navedenog rješenja apelanti su tužbom pokrenili upravni spor, u kojem je Vrhovni sud Bosne i Hercegovine presudom, broj U-2423/87 od 14. januara 1988. godine, tužbu uvažio i poništio rješenje Republičke uprave broj 10-474-1187/86 od 19. avgusta 1986. godine.

4. Protiv navedenog zaključka apelanti su tužbom pokrenuli upravni spor u kojem je Vrhovni sud presudom, broj U-602/01 od 27. aprila 2005. godine, tužbu odbio kao neosnovanu.Vrhovni sud je u obrazloženju presude naveo da apelanti u tužbi argumentovano ne nude razloge zbog kojih smatraju da je zaključak nezakonit, te da sud nalazi da osporenim aktom nije povrijeđen zakon na štetu apelanata jer nisu ispunjeni uslovi za poništenje tog akta predviđeni odredbama člana 10. Zakona o upravnim sporovima.

5. Apelanti se žale na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 11. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 11. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

11. apelacija je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je efektivan pravni lijek odbačen iz razloga što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtijeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom. S druge strane, korištenje neefektivnog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu (vidi odluku Ustavnog suda, broj U- 12/01, od 5. maja 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).

9. Prema jurisprudenciji Ustavnog suda, prijedlog za obnovu postupka se ne smatra efektivnim pravnim lijekom, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije, osim ukoliko apelant uspije sa svojim prijedlogom za obnovu postupka.

10. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je presudom, broj U-602/01 od 27. aprila 2005. godine, odbio apelantovu tužbu kao neosnovanu, a koju su apelanti podnijeli protiv zaključka Republičke uprave, broj UP/II 10-474-837/88 od 23. marta 1989. godine, kojim je odbačen prijedlog apelanata za obnovu postupka. Stoga proizilazi da je konačna odluka u konkretnom predmetu presuda Upravnog suda, broj 1791/83-I od 14. novembra 1983. godine. Ova presuda je uručena apelantima prije nego što su podnijeli prijedlog za obnovu postupka koji je Republička uprava rješenjem, broj 10-474-1187/86 od 19. avgusta 1986. godine odbacila.

11. Na osnovu navedenog, a uzimajući u obzir da je konačna odluka u ovom predmetu Odluka Upravnog suda, broj 1791/83-I od 14. novembra 1983. godine, Ustavni sud konstatuje da ne može razmatrati slučajeve koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Prema članu XII Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav stupa na snagu nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao ustavnog akta kojim se zamjenjuje i stavlja van snage Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini potpisan je 14. decembra 1995. godine, pa, prema tome, proizlazi da je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu istoga dana.

12. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se navodi o povredi ustavnih prava odnose na period prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, pa slijedi da je apelacija ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 11. Pravila Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1348/05 (M. i P. D.) | Sudska praksa | Aktio