Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1377/05 (S.R.)
Odluka donesena 13. 06. 2006.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Krivični postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1377/05
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 06. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1377/05, rješavajući apelaciju S. R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Jovo Rosić, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija S. R. podnesena protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Kž-38/05 od 14. aprila 2005. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Kp-282/04 od 21. decembra 2004.
godine.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. S. R. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Miodrag Zeljić, advokat iz Brčko Distrikta BiH, podnio je 22. juna 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Kž-38/05 od 14. aprila 2005. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Kp-282/04 od 21. decembra 2004. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Apelacionog suda, Osnovnog suda i Javnog tužilaštva Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Javno tužilaštvo) zatraženo je 6. jula 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Apelacioni sud je dostavio odgovor na apelaciju Ustavnom sudu 25. jula 2005. godine, Javno tužilaštvo 28. jula 2005. godine i Osnovni sud 26. septembra 2005. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Postupajući po Optužnici Javnog tužilaštva broj KT-425/04 od 29. septembra 2004. godine, Osnovni sud je pokrenuo krivični postupak protiv apelanta zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo krađe iz člana 280. stav 2. Krivičnog zakona Brčko Distrikta BiH. Po okončanom postupku Osnovni sud je Presudom broj Kp-282/04 od 21. decembra 2004. godine proglasio krivim apelanta za navedeno djelo i izrekao mu krivičnu sankciju uvjetne osude, tako što je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 30 dana, koja se neće izvršiti ukoliko u roku od jedne godine ne počini novo krivično djelo.
6. U prvostepenom postupku Osnovni sud je utvrdio da je apelant 7. augusta 2004. godine, oko 9 sati, iz nezaključane kuće oštećenih supružnika, vlasnika kuće (u daljnjem tekstu: oštećeni), otuđio novac (80,00 KM) iz ženske torbice. Pri izlasku iz kuće zatekli su ga oštećeni sa kojima je tom prilikom proveo oko pet minuta u razgovoru, nudeći oštećenima pomoć pri nošenju drva ili uglja. Osnovni sud je proveo dokaze saslušanja oštećenih u svojstvu svjedoka, trećeg lica koje je vidjelo oštećene kako razgovaraju sa apelantom ispred kuće oštećenih, policajca koji je kritičnog dana legitimirao apelanta dok se kretao iz pravca kuće oštećenog i tri svjedoka odbrane. Osim toga, u Policiji Brčko Distrikta radi prepoznavanja počinioca, među tri pokazana lica oštećeni je prepoznao apelanta kao lice koje je zatekao da izlazi iz njegove kuće i sa kojim je zatim razgovarao, prethodno dajući detaljan opis počinioca. U obrazloženju svoje presude Osnovni sud navodi da je povjerenje poklonio iskazima oštećenih jer, osim svjedočenja svjedoka odbrane, koji su apelantovi prijatelji i koji mu žele pomoći, apelant nije dokazao da u vrijeme izvršenja ovog djela nije bio u blizini kuće oštećenih. Pri odmjeravanju kazne Osnovni sud je uzeo u obzir da je apelant porodično lice, otac dva maloljetna lica, da je invalid, te da do sada nije osuđivan.
7. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Apelacioni sud je Presudom broj Kž-38/05 od 14. aprila 2005. godine žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio u cijelosti. U obrazloženju svoje presude Apelacioni sud je naveo da nema povreda postupka, da je prvostepeni sud ocijenio jednako dokaze odbrane i dokaze optužbe, da je svoju odluku potkrijepio utvrđenim činjenicama, da je dao valjane razloge kojima objašnjava zašto nije povjerenje poklonio svjedocima odbrane, te da je cjelokupna presuda logična i povezana cjelina za koju se ne može reći po bilo čemu da je nepravilna ili nezakonita odluka.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant osporava navedene presude zbog toga što smatra da su donesene na osnovu samo jednog dokaza, i to na osnovu toga što ga je oštećeni prepoznao kao počinioca u policijskoj stanici. Prema apelantovom mišljenju, samo prepoznavanje je izvršeno na nepravilan način, jer su osim njega koji je crnokos, kako su prvobitno oštećeni bili označili izvršioca, druga dva lica pokazana radi prepoznavanja bila plavokosa. Na ovaj način apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
b) Odgovor na apelaciju
9. U svom odgovoru dostavljenom Ustavnom sudu pod brojem Su-418/05 od 19. jula 2005. godine Apelacioni sud ističe da je prepoznavanje počinioca između tri muška lica, koje je izvršio oštećeni u policijskoj stanici, provedeno u skladu sa odredbom člana 85. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Brčko Distrikta BiH («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH» broj 10/03).
10. Javno tužilaštvo u svom odgovoru broj KT-425/04 od 25. jula 2005. godine navodi da u predmetnom postupku nije učinjeno ništa što bi ukazivalo na povredu apelantovog prava na pravično suđenje, jer se radi o tome da su oštećeni zatekli počinioca kako izlazi iz njihove kuće, da je i treći svjedok vidio ovaj događaj, te da je policajac apelanta legitimirao u to vrijeme kako odlazi iz pravca kuće oštećenih, a sami dokazi odbrane bili su jedino iskazi svjedoka koji su apelantovi prijatelji. Sama donesena presuda, prema mišljenju Javnog tužilaštva, predstavlja logičnu povezanu cjelinu koja obrazlaže donesenu odluku u okviru provedenih dokaza.
11. U svom odgovoru broj KP-282/04 od 16. septembra 2005. godine Osnovni sud navodi da je presuda donesena na osnovu ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima, zbog čega negira apelantove navode o kršenju prava na pravično suđenje u pogledu izvedenih dokaza i dokaza na kojima se zasniva presuda.
V. Relevantni propisi
12. Krivični zakon Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH» br. 10/03 i 45/04) «Član 280. st. 1. i 2.
(1)Ko tuđu pokretnu stvar oduzme drugomu s ciljem da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugome protivpravnu imovinsku korist, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(2)Ako je ukradena stvar male vrijednosti, a učinilac je postupao s ciljem pribavljanja imovinske koristi takve vrijednosti, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci.»
13. Zakon o krivičnom postupku Brčko Distrikta (»Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH» br. 10/03 i 48/04) «Član 85. stav 3.
(3)Ako je potrebno da se utvrdi da li svjedok poznaje lice ili predmet, tražit će se od njega prvo da ih opiše ili da navede znakove po kojima se razlikuju, pa će mu se tek poslije pokazati radi prepoznavanja i to zajedno sa drugim njemu nepoznatim licima, odnosno ako je to moguće – zajedno sa predmetima iste vrste.
Član 281.
(1)Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. (2)Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak da li je neka činjenica dokazana.»
VI. Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Apelacionog suda broj Kž-38/05 od 14. aprila 2005. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 25. aprila 2005. godine a apelacija je podnesena 22. juna 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
18. Apelant osporava navedene presude tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
19. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.»
20. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
«Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.»
21. Postupak pred redovnim sudovima u konkretnom slučaju odnosi se na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, te je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. Evropske konvencije.
22. Cilj člana 6. Evropske konvencije je, između ostalog, da «tribunalu» dodijeli dužnost da provede propisanu provjeru podnesaka, argumenata i dokaza koje mu dostave strane bez prejudiciranja njihove procjene i njihove relevantnosti u pogledu sudske odluke (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava, Kraska, od 19. aprila 1993. godine, A 254-B). Ono što se uzima u obzir jeste dojam koji ostavlja postupak kao cjelina, mada određeni aspekti mogu biti u suprotnosti sa principom pravičnog saslušanja (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava, Saunnders protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 17. decembra 1996. godine). Sud mora ispitati postupak u kojem su redovni sudovi odlučili da li će prihvatiti dokaze koji ugrožavaju pravičnost postupka, kako bi osigurali da postupak donošenja odluke bude adekvatan i zaštiti apelantova prava iz člana 6. Evropske konvencije (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava, Edvards protiv Ujedinjenog Kraljevstva, aplikacija broj 39647/98 i broj 4046/98, od 22. jula 2003. godine).
23. Član 6. Evropske konvencije zahtijeva, između ostalog, da se poštuju prava optuženog da sam ispita ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se svjedok odbrane tretira jednako kao i svjedok optužbe. Ovo je, zapravo, tijesno povezano sa principom «jednakosti oružja» strana u postupku.
24. Apelant se žali da je osuđen na osnovu krunskog dokaza dobivenog od oštećenog kao svjedoka, koji ga je prepoznao između još dva pokazana lica, kao izvršioca krivičnog djela krađe, s tim što je oštećeni prije prepoznavanja dao iskaz da se radi o crnokosom licu, a ostala dva lica su bila plavokosa, te je, prema apelantovom mišljenju, očito da se radi o nepravičnom postupanju u ovom slučaju.
25. Što se tiče ovih apelantovih navoda, Ustavni sud podsjeća da se nadležnost Ustavnog suda odnosi na pitanja koja su sadržana u Ustavu Bosne i Hercegovine, te stoga nije nadležan da vrši provjere utvrđenih činjenica, kao ni da ponovno tumači odluke redovnih sudova, osim ukoliko one krše ustavna prava. To se događa u slučaju kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavna prava, te u slučaju kada je primjena prava bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima).
26. U konkretnom slučaju redovni sudovi su se pravilno pozvali i primijenili relevantne zakonske propise zbog čega Ustavni sud ovo pitanje neće posebno razmatrati. Jednako je i sa provedenim postupkom u cijelosti, jer je u njemu apelant imao osigurana sva zagarantirana prava koja se tiču učestvovanja u postupku sa pravom da ispituje svjedoka optužbe, da sam predlaže svjedoke odbrane i druge dokaze, da koristi djelotvoran pravni lijek.
27. Apelant jedino osporava to što je, prema njegovom mišljenju, osuđen na osnovu dokaza koji predstavlja prepoznavanje njega kao izvršioca od oštećenog. Slijedeći obrazloženja data u osporavanim presudama, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, osim dokaza koji se odnosi na prepoznavanje izvršioca od oštećenog, s napomenom da su oštećeni u prijepodnevnim satima zatekli izvršioca kako izlazi iz njihove kuće, te zatim s njim razgovarali oko 5 minuta, saslušao treće lice koje je neposredno vidjelo ovaj susret ispred kuće oštećenih, policajca koji je u kritičnom vremenu legitimirao apelanta dok se kretao iz pravca kuće oštećenih, te tri svjedoka odbrane. Na osnovu ovako provedenih dokaza, Osnovni sud je, u skladu sa članom 281. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Brčko Distrikta, donio odluku ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno a zatim ih dovodeći u međusobnu vezu, kako bi dobio logičnu, jasnu i nedvosmislenu cjelinu, a što je potvrdio i Apelacioni sud odlučujući povodom apelantove žalbe.
28. Dakle, osim dokaza koji predstavlja prepoznavanje apelanta kao izvršioca od oštećenog, koje je izvršeno u skladu sa članom 85. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Brčko Distrikta, jer je prepoznavanju prethodila detaljna radnja opisivanja počinioca, sud je proveo i druge dokaze, te je, u okviru svog diskrecionog prava na ocjenu dokaza, donio odluku rukovodeći se razlozima koje je logično i detaljno, pozivajući se na važeće zakonske odredbe, obrazložio.
29. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da navedenim presudama nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
30. Nema povrede prava na pravično suđenje u slučaju kada je apelant nezadovoljan jednim od dokaza provedenim u postupku, pogotovo ako ni u tom dokaznom sredstvu nema elemenata koji bi upućivali na proizvoljnost ili bilo kakvu nepravilnost, tim više ukoliko postupak posmatran u cjelini zadovoljava standarde pravičnog suđenja osiguranog članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije.
31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
32. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović