Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1161/06 (S.B. i M.B.)

Odluka donesena 13. 06. 2006.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1161/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1161/06, rješavajući apelaciju S.B. i M.B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.B. i M.B., podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-1225/05 od 3.

marta 2006. godine i Presude Općinskog suda u Tešnju, broj P-68/97 od 16. maja 2005. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. S.B. i M.B. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tešnja, podnijeli su 15. aprila 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-1225/05 od 3. marta 2006. godine i Presude Općinskog suda u Tešnju, broj P-68/97 od 16. maja 2005. godine.

2. Apelanti su Općinskom sudu u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), podnijeli tužbu protiv H.K. (u daljnjem tekstu: tuženi), radi izmještanja električnog stuba postavljenog na zemljištu u posjedu M.B. i naknade štete zbog posječenih stabala na mjestu gdje je postavljen električni stub u iznosu od 500 KM. Općinski sud je Presudom broj P-68/97 od 16. maja 2005. godine tužbeni zahtjev tužitelja odbio u cjelosti, uz obrazloženje da je tuženi izvršio postavljanje električnog stuba u ime firme «Elektrokomerce», koja je njegovo vlasništvo, a kao izvršitelj po angažiranju od strane firme «IGC» Tešanj, i uz suglasnost «Elektordistribucije» Zenica i M.S., umrlog oca apelantice M.B., koji je u vrijeme izvođenja radova postavljanja električnog stuba i sječe stabala tuženom usmeno odobrio izvođenje ovih radnji. Po navedenom obrazloženju utvrđenog činjeničnog stanja, tužba apelantice M.B., kao nasljednice posjeda iza umrlog oca, ___________________________________________________________________________________________________________ odbijena je iz razloga nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženog, dok je tužba apelanta S.B. odbijena iz razloga nedostatka aktivne i pasivne legitimacije.

3. Odlučujući po žalbi apelanta, Kantonalni sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonali sud), donio je Presudu broj Gž-1225/05 od 3. marta 2006. godine, kojom žalbu apelanata odbija i prvostepenu presudu potvrđuje. U svom obrazloženju Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da apelant S.B. nije aktivno legitimisan za podnošenje ove tužbe, budući da je samo apelantica M.B. posjednica predmetnog zemljišta, da tuženi nije pasivno legitimisan u ovoj stvari, obzirom da je predmetne radove izvodila firma «Elektrokomerc» a ne tuženi u svoje ime, te da aplanti svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.

4. Apelanti smatraju da je osporavanim odlukama redovnih sudova povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), naglašavajući da «nezakonito postavljena potporna bandera umanjuje vrijednost novoizgrađenog objekta – kuće», te da oni nisu bili u obvezi znati za ugovorni odnos između «IGC» Tešanj kao naručitelja posla i «Elektrokomerca» kao izvođača, osobito jer se tuženi kod izvođenja radova predstavio imenom i prezimenom.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda ___________________________________________________________________________________________________________ za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava.

7. Apelanti se nisu konkretno pozvali na neki od principa sadržanih u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju na čiju povredu se u svojoj apelaciji pozivaju. U suštini, navodi apelanata o kršenju prava na imovinu zasnivaju se na na njihovom nezadovoljstvu presudama redovnih sudova, posebno na njihovom obrazloženju u pogledu odbijanja tužbe zbog nedostatka pasivne legitimacije tuženog, jer oni nisu znali niti morali znati u ime koga radove izvodi tuženi, dok su znali za njegovo ime i prezime, kojim se predstavio dok je izvodio predmetne radove. Iz ovoga slijedi da se žalbeni navodi apelanata odnose na način utvrđivanja činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava od strane redovnih sudova.

8. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na svoje ranije utvrđene stavove da nije u njegovoj nadležnosti da preispituje zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 31/03, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je zadatak upravo redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog kraljevstva, Presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je postupak u cjelini bio pravičan na način kako to zahtjeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, ta da li odluke redovnih sudova krše ustavna prava (vidi već citiranu odluku Ustavnog suda broj U-29/02 od 27. juna 2003. godine).

9. Ustavni sud smatra da nema ništa što u konkretnom slučaju ukazuje da su apelanti «žrtve» povrede prava na imovinu kao niti povrede prava na pravično suđenje, odnosno da imaju «opravdan zahtjev» u vezi sa kršenjem prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, obzirom da se navodi apelanata u pogledu kršenja prava na imovinu sastoje u ___________________________________________________________________________________________________________ njihovim tvrdnjama da je vrijednost njihove novoizgrađene kuće umanjena zbog činjenice da u njenoj blizini stoji postavljeni električni stub, bez ikakvih dokaza kojima potkrjepljuju ove navode, te da se nadalje njihovi žalbeni navodi u vezi sa sudskim postupcima odnose na utvrđivanje nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženog, zbog čega je njihov tužbeni zahtjev i odbijen a što je osnovni uzrok nezadovoljstva apelanata u ovom slučaju. Ustavni sud u konkretnom slučaju nije našao bilo kakve elemente koji bi upućivali na zaključak da je postupak bio nepravičan, nezakonito ili nepravilno proveden, odnosno elemente koji bi upućivali na zaključak da su na bilo koji drugi način povrijeđena neka od ustavom zagarantiranih prava apelanata, zbog čega ovaj zahtjev apelanta smatra očigledno (prima facie) neosnovanim.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1161/06 (S.B. i M.B.) | Sudska praksa | Aktio