Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1259/05 (P. Z.)

Odluka donesena 13. 06. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1259/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i suci Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. lipnja 2006. godine, u predmetu broj AP-1259/05, rješavajući apelaciju Pere Zorića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopustiva apelacija Pere Zorića, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Kž-279/00 od 9. listopada 2000. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci, broj K-5/99 od 17. travnja 2000. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Pero Zorić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 2. lipnja 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-279/00 od 9. listopada 2000. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj K-5/99 od 17. travnja 2000. godine.

2. Presudom Okružnog suda broj K-5/99 od 17. travnja 2000. godine apelant je proglašen krivim za izvršenje kaznenog djela ubojstva sa umišljajem iz članka 36. stavak 2. točka 2. Kaznenog zakona Republike Srpske te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina.

3. Odlučujuću po prizivu apelanta Vrhovni sud je Presudom broj Kž-279/00 od 9. listopada 2000. godine preinačio prvostupanjsku presudu kvalificiranjem počinjenog djela kao ubojstvo iz članka 127. stavak 1. Kaznenog zakona Republike Srpske i preinačenjem kazne u kaznu zatvora u trajanju od deset godina.

4. Apelant u svojoj apelaciji navodi da u provedenim redovitim sudkim postupcima činjenice nisu utvrđene na odgovarajući način, na što on nije mogao reagirati jer je u to vrijeme bio potresen predmetnim događajem, opisuje svoje teško zdravstveno stanje te na koncu navodi da je branitelja po službenoj dužnosti imao do okončanja drugostupanjskog postupka, nakon čega je trebao podnijeti apelaciju, ali za tu mogućnost sam nije znao zbog svoje neukosti, dok stručnog branitelja po tom pitanju nije imao. Apelant smatra da je provednim kaznenim postupcima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. U konkretnom slučaju, prema Zakonu o kaznenom postupku Republike Srpske priziv je posljednji djelotvorni pravni lijek koji je moguće podnijeti za zaštitu svojih prava, koji pravni lijek je apelant iskoristo i po kojemu je Vrhovni sud donio Presudu, preinačavajući prvostupanjsku presudu u apelantovu korist.

7. Obzirom na to da je u ovom slučaju konačna Presuda Vrhovnog suda donesena 9. listopada 2000. godine, te da je istu, prema navodu iz apelacije, apelant primio 12. prosinca 2000. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 2. lipnja 2005. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Sukladno navedenom, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu Presudu Vrhovnog suda broj Kž-279/00.

8. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopustiva ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

9. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1259/05 (P. Z.) | Sudska praksa | Aktio