Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1367/05 (S. Đ.)

Odluka donesena 13. 06. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1367/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i suci Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. lipnja 2006. godine, u predmetu broj AP-1367/05, rješavajući apelaciju Senada Đulana, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senada Đulana, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž-166/05 od 27. svibnja 2005. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici, broj P-

891/04 od 28. prosinca 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Senad Đulan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Emir Čolaković, odvjetnik iz Zenice, podnio je 22. lipnja 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-166/05 od 27. svibnja 2005. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-891/04 od 28. prosinca 2004. godine.

2. Općinski sud je Rješenjem broj P-891/04 od 28. prosinca 2004. godine odbacio tužbu apelanta podnesenu radi smetanja posjeda, zbog neblagovremenosti, a na temelju članka 82. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima («Službene novine Federacije BiH», br. 6/98 i 29/03), kojim je propisano da posjednik ima pravo zahtijevati sudsku zaštitu od smetanja posjeda u roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje. U postupku je provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka utvrđeno da je tuženi kopanje kanala za postavljanje ograde između graničnog posjeda sa apelantom, radnja koja i predstavlja predmetno smetanje, počeo 28. lipnja 2004. godine a da je postavljanje ograde završeno 4. srpnja 2004. godine. Utvrđeno je i da je sa radnjama na podizanju ograde tuženi otpočeo tek nakon izlaska sudske komisije koja je izvršila uređenje međa i količenje puta. Obzirom da apelant inače živi u USA, za smetanje posjeda obavješten je od treće osobe, koja je kao svjedok u parnici izjavila da je obavještenje o smetanju apelantu dao čim je za isto saznao, a saznao je već za samo kopanje kanala, koje je opet, po njegovim riječima, tuženi počeo izvoditi poslije 20. srpnja. Tuženi je dokazao da je sve radnje vršio u prisutnosti rođake apelanta, koja inače živi u apelantovoj kući u blizini koje je i postavljena ograda, te je ista od samog početka bila upoznata o «smetanju» na koje nije imala prigovora niti kod količenja od strane sudske komisije, niti kod izvođenja radova na podizanju ograde. Kako je u parničnom postupku teret dokaza na stranama u postupku, te kako je apelant tužbu podnio 6. kolovoza 2004. godine, a nije dokazao da je istu podnio u roku od 30 dana od dana saznanja, Općinski sud je odlučio tužbeni zahtjev odbaciti kao neblagovremen.

3. Rješavajući po prizivu apelanta, Kantonalni sud je donio Rješenje broj Gž-166/05 od 27. svibnja 2005. godine, kojim priziv odbija i Rješenje prvostupanjskog suda potvrđuje u cjelosti.

4. Apelant smatra da je navedenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita donesenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelant je, prema utvrđenom stanju u provedenom parničnom postupku u dva stupnja, propustio da u zakonskom roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje posjeda podnese tužbu, zbog čega je njegova tužba odbačena. Dakle, apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve u pogledu pravnog lijeka, ovdje tužbe i to u pogledu roka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

9. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1367/05 (S. Đ.) | Sudska praksa | Aktio