Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1400/05 ("EUROBIH" d.o.o, Tuzla)

Odluka donesena 13. 06. 2006.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1400/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i suci Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. lipnja 2006. godine, u predmetu broj AP-1400/05, rješavajući apelaciju «EUROBIH» doo, Tuzla, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “EUROBIH” doo, Tuzla , podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-762/03 od 16. veljače 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1.«EUROBIH» doo, Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Tatjana Gajić, odvjetnica iz Tuzle, podnio je 28. lipnja 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-762/03 od 16. veljače 2005. godine.

2. Vrhovni sud je, odlučujući u upravnoj stvari prinudne naplate javnih prihoda po tužbi apelanta podnesenoj protiv akta Federalnog ministarstva financija broj 07-15-1519/02 od 30. prosinca 2002. godine, kojim se odbija priziv apelanta na Rješenje Porezne uprave Kantonalnog ureda Tuzla broj 10-3/02-15-20-02-00142-3 od 23. svibnja 2002. godine, a kojim je protiv apelanta određena prinudna naplata poreza na usluge, promet i dobit, tužbu apelanta Presudom broj U-762/03 od 16. veljače 2005. godine odbio. Vrhovni sud u ovom slučaju nije našao niti jednu povredu zakonskih odredbi na štetu apelanta.

3. Apelant smatra da je Vrhovni sud pogrešno odlučio donoseći Presudu kojom njegov tužbeni zahtjev u odnosu na prinudnu naplatu poreza na usluge, promet i dobit odbija, jer je u njegovom drugom slučaju, u kojem se radi o istom činjeničnom temelju, a koji se odnosi na uplatu doprinosa i poreza na plaću, donio odluku kojom njegov tužbeni zahtjev uvažava. U tom drugom slučaju radi se o Presudi broj U-750/00 od 4. svibnja 2005. godine, kojom je isti sud tužbu uvažio te ukinuo Rješenje Porezne uprave Kantonalnog poreznog inspektora broj 10/03/02-15-856-1/99 od 1. prosinca 1999. godine zajedno sa prvostupanjskim rješenjem, a zbog pogrešne primjene materijalnih propisa – Zakona o plaćama i drugim osobnim primanjima radnika, Zakona o doprinosima i Zakona o porezu na plaću. Po mišljenju apelanta, Vrhovni sud je trebao u oba slučaja jednako postupiti, odnosno obje njegove tužbe uvažiti, jer se svi porezi kojima se tereti odnose na razdoblje kada faktički nije radio. Stoga, smatra da je mu je osporavanom presudom povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Članak 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

5. Ustavni sud podržava praksu po kojoj postupak plaćanja obveza koje proizilaze iz poreskog (javnog) prava ne spada u djelokrug prava zagarantiranih člankom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, osim u slučaju zloupotrebe (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, broj 8/02 i mutatis mutandis odluku o dopustivosti, AP-669/03, od 17. marta 2004. godine). Kako u konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi da postoji zloupotreba prava, slijedi da je ova apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Sukladno navedenom, a imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

7. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1400/05 ("EUROBIH" d.o.o, Tuzla) | Sudska praksa | Aktio