Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1002/06 (H. A.)

Odluka donesena 13. 06. 2006.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1002/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1002/06, rješavajući apelaciju Huseina Alihožića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 14. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Huseina Alihodžića, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-

2239/03 od 26. prosinca 2005. godine i Rješenja Općinskog suda II Sarajevo, broj P-2420/01 od 4. rujna 2003. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Husein Alihodžić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je 4. travnja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-2239/03 od 26. prosinca 2005. godine i Rješenja Općinskog suda II Sarajevo, broj P-2420/01 od 4. rujna 2003. godine.

2. Radi bespravne gradnje garaže na zemljištu na kojem susjed apelanta ima pravo korištenja, Općina Novo Sarajevo je Rješenjem broj 016-23-1689/00 od 21. kolovoza 2000. godine naredila apelantu rušenje objekta, a Zaključkom broj 016-23-1689/2000 od 13. rujna 2000. godine utvrđena je dozvola izvršenja navedenog rješenja.

3. Kako apelant nije postupio po navedenom rješenju odnosno zaključku Općine Novo Sarajevo, susjed apelanta (u daljnjem tekstu: tužitelj), 25. listopada 2001. godine podnio je tužbu Općinskom sudu II Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud), radi obvezivanja apelanta na rušenje objekta i dovođenje zemljišta u prvobitno stanje. Apelant je 20. svibnja 2003. godine porušio sporni objekat i predao posjed tužitelju, zbog čega je tužitelj na raspravi 4. rujna 2003. godine povukao tužbeni zahtjev. Apelant se nije protivio povlačenju tužbenog zahtjeva, ali je osporavao zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova. Općinski sud je Rješenjem broj P-2420/01 od 4. rujna 2003. godine primio povlačenje tužbe i obvezao apelanta na naknadu troškova parnice tužitelju.

4. Apelant je na navedeno rješenje uložio priziv Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), koji je Rješenjem broj Gž-2239/03 od 26. prosinca 2005. godine priziv kao neutemeljen odbio i potvrdio prvostupanjsko rješenje. Kantonalni sud je prizivni navod apelanta koji se odnosi na činjenicu da je tužitelj tužbu podnio u stvari o kojoj je već bilo riješeno u upravnom postupku odbio sa obrazloženjem da je apelant ovo mogao isticati u prvostupanjskom postupku a prije davanja suglasnosti na povlačenje tužbe, dok je apelantov prizivni navod koji se odnosio na troškove postupka, koje je prema apelantu prouzročio sam tužitelj podižući tužbu u stvari o kojoj je već postojalo rješenje organa uprave, Kantonalni sud odbio obrazloženjem da je apelant objekat porušio nakon podnošenja a prije povlačenja tužbe.

5. Apelant smatra da je na ovaj način povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 14. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. Ustavni sud je od strane Općinskog suda obaviješten da je apelant izjavio reviziju protiv navedenih rješenja, te da se spis nalazi kod Vrhovnog suda Federacije BiH. Dakle, u konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije je u tijeku pred Vrhovnim sudom Federacije BiH, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uvjeti dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu članka 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovitim sudovima, sukladno pozitivnim propisima. Obzirom na izuzetak predviđen u članku 237. stavak 3. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj 53/03), prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovno podnese apelaciju u kojoj su, u smislu članka 19. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, dužne na propisanom obrascu apelacije pod točkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

11. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1002/06 (H. A.) | Sudska praksa | Aktio