Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1228/06 (M. I.)

Odluka donesena 13. 06. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1228/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i suci Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. lipnja 2006. godine, u predmetu broj AP-1228/05, rješavajući apelaciju Mehe Ibriševića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopustiva apelacija Mehe Ibriševića, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Kž-208/02 od 10. srpnja 2002. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj K-85/00 od 14. veljače 2002.

godine i Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Kv-418/04 od 11. ožujka 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Meho Ibrišević (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 27. svibnja 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-208/02 od 10. srpnja 2002. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-85/00 od 14. veljače 2002. godine i Rješenja Kantonalnog suda, broj Kv-418/04 od 11. ožujka 2005. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda broj K-85/00 od 14. veljače 2002. godine apelantu je utvrđena krivnja kao suizvršitelju za kazneno djelo ubojstva sa umišljajem šest osoba i nanošenja teških tjelesnih povreda jednoj osobi, iz članka 36. stavak 2. točka 6. Kaznenog zakona Republike Bosne i Hercegovine, a u vezi sa člankom 23. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, na temelju čega mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 godina.

3. Rješavajući po prizivu apelanta, Vrhovni sud je Presudom broj Kž-208/02 od 10. srpnja 2002. godine isti odbio kao neutemeljen i Presudu Kantonalnog suda potvrdio u cjelosti.

4. Rješenjem broj Kv-418/04 od 11. ožujka 2005. godine Kantonalni sud je odbio zahtjev apelanta za ponavljanje kaznenog postupka pravomoćno okončanog Presudom Kantonalnog suda broj K-85/00 od 14. veljače 2002. godine.

5. Apelant u apelaciji navodi da su navedene presude donesene u postupcima u kojima je povrijeđeno njegovo pravo jednakopravnosti i onemogućeno mu pravo na obranu, zbog čega činjenice nisu utvrđene na valjan način, da mu nije omogućeno ponavljanje postupka, te da su na taj način povrijeđena njegova prava: na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvancija); na ljudska prava i temeljne slobode iz članka II/1. Ustava Bosne i Hercegovine; na primjenu međunarodnih standarda iz članka II/2. Ustava Bosne i Hercegovine i prava na zabranu mučenja iz članka 3. Europske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u ovom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve djelotvorne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno člankom 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda.

8. Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita odluku redovitog suda kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Odluka kojom je djelotvoran pravni lijek odbačen iz razloga što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtijeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje zakonskih uvjeta i sl.), ne može se smatrati konačnom. S druge strane, korištenje nedjelotvornog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu (vidi odluku Ustavnog suda, U 12/01, od 5. svibnja 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02).

9. U odnosu na zahtjev za iscrpljivanjem svih pravnih lijekova i rešpektiranje roka za podnošenje apelacije od 60 dana nakon konačnog odlučenja, slijedi da samo djelotvorni i adekvatni pravni lijekovi moraju da se iscrpe. Iz prakse organa Europske konvencije slijedi da zahtjevi za ponavljenje pravomoćno okončanog postupka ne predstavljaju djelotvorne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka (vidi odluku bivše Europske komisije za ljudska prava, G. v. the Federal Republic of Germany, aplikacija broj E 10431/83, od 16. prosinca 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 35). Samim tim, ovi zahtjevi ne zaustavljaju rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu, propisan člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Navedeni stav, Ustavni je sud zauzeo u svojoj odluci o dopustivosti broj AP-49/03 od 17. ožujka 2004. godine.

10. U vezi s tim, Ustavni sud zaključuje da se zaštita ustavnih prava, a prije svega procesnih prava, kakva su ona iz članka 6. Europske konvencije, ne može garantirati u postupcima u kojima apelanti koriste nedjelotvorne pravne lijekove, jer ovi postupci djelotvorno ne rješavaju pitanja iz materijalno-pravnog domena pojedinih ustavnih prava. Također, u svezi navedenog, Ustavni sud se poziva na stav bivše Europske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. svibnja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Europska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se članak 6. Europske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer takav postupak ne «utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne. Ustavni sud bi zauzeo drugačiji stav da je prihvaćen zahtjev za ponavljanje postupka. U tom slučaju, apelant bi imao pravo na ponovno odlučenje o njegovom zahtjevu uz garanciju svih standarda članka 6. Europske konvencije. Navedeni stav, Ustavni je sud zauzeo u svojoj odluci o dopustivosti broj AP-94/04 od 18. ožujka 2004. godine. Ustavni sud primjećuje da konkretni slučaj nije ponovljen, tj. nije dozvoljeno ponavljanje postupka za učinjena kaznena djela, za koja je apelant proglašen krivim pravomoćnom presudom Kantonalnog suda.

11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud naglašava da je apelant podnio apelaciju na Presudeu Vrhovnog suda broj Kž-208/02 od 10. srpnja 2002. godine, Presudu Kantonalnog suda, broj K- 85/00 od 14. veljače 2002. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj Kv-418/04 od 11. ožujka 2005. godine, s tim što u apelaciji on sam računa rok od 60 dana od dana kada je zaprimo Rješenje Kantonalnog suda kojim se odbija njegov zahtjev za ponavljanje postupka. Obzirom da apelantov zahtjev za ponavljanje postupka nije rezultirao ponovnim otvaranjem postupka, Ustavni sud zaključuje da je ovo nedjelotvorni pravni lijek. Nadalje, Zakon o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ne predviđa mogućnost izjavljivanja bilo kakvog djelotvornog pravnog lijeka na odluke sudova koje su u kaznenim postupcima donesene od drugostupanjskog organa. Dakle, apelant je, ukoliko je smatrao da mu je povrijeđeno neko od ustavnih prava, apelaciju trebao podnijeti u roku od 60 dana od dana kada je zaprimio odluku Vrhovnog suda donesenu po izjavljenom prizivu.

12. Obzirom na to da je Presuda Vrhovnog suda donesena 10. srpnja 2002. godine, da je apelant, nezadovoljan ovom presudom, zahtjev za ponavljanje postupka Kantonalnom sudu podnio 14. listopada 2004. godine, prije kojeg datuma je svakako primio osporenu presudu, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. svibnja 2005. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Sukladno navedenom, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu Presudu Vrhovnog suda broj Kž-208/02.

13. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopustiva ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

14. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1228/06 (M. I.) | Sudska praksa | Aktio