Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1347/05 (A. I.)
Odluka donesena 13. 06. 2006.
- Nije dopunjena/precizirana apelacija
Sastav suda
Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1347/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 06. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. lipnja 2006. godine, u predmetu broj AP-1347/05, rješavajući apelaciju Ante Iveljića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 13, članka 20. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ante Iveljića, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Kž-144/04 od 15. ožujka 2005. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci, broj K-
30/03 od 10. rujna 2004. godine i drugih akata, zato što je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju.
OBRAZLOŽENJE
1. Anto Iveljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubije, podnio je 4. travnja 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-144/04 od 15. ožujka 2005. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj K-30/03 od 10. rujna 2004. godine. Nadalje, apelant je 21. studenog 2005. godine dostavio i podnesak naslova «tužba», kojom neodređeno ukazuje na problem u vezi stanarskog prava, uz tužbu dostavljajući različite akte: Zaključak Samoupravne interesne zajednice Prijedor od 1978. godine, Obavijest Toplana iz 1979. godine o dužnosti plaćanja toplotne energije, Rješenje Toplana o plaćanju naknade za centralno grijanje iz 1979. godine, Rješenje o RMK Zenica iz 1976. godine o dodjeli stana solidarnosti na korištenje, Anekse na ugovor o korištenju stana iz 1980. godine, Rješenje Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite iz 2005. godine kojim se odbija priziv apelanta a u vezi sa povjeravanjem djeteta na brigu jednom roditelju te razna liječnička uvjerenja, nalaze i mišljenja. Osim ove, apelant je, također 21. studenog 2005. godine, Ustavnom sudu dostavio i «tužbu» koja se odnosi na uposlenike Pošte Ljubija, navodeći da mu ti uposlenici ne proslijeđuju poštu koju on uredno predaje i plaća usluge za isto.
2. Apelant u svojoj apelaciji, dostavljenoj u odnosu na presude Vrhovnog suda i Okružnog suda, osim navoda koji se odnose na «lažnu optužbu» od strane određenih osoba u provedenom kaznenom postupku u odnosu na djelo za koje je osuđen, a za koje tvrdi da ga on nije počinio, nije naveo činjenice niti dao bilo kakve dokaze koji bi ukazivali na eventualne povrede ljudskih prava koje garantira Ustav Bosne i Hercegovine i Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, niti je naveo o kakvim bi se eventualnim povredama u njegovom slučaju moglo raditi. Isključivo na temelju date izjave apelanta da se u njegovom slučaju radi o lažnoj optužbi, Ustavni sud ne može cijeniti niti donositi bilo kakve zaključke o eventualnim povredama temeljnih ljudskih prava. U odnosu na naknadno dostavljene «tužbe» i popratne akte od 21. studenog 2005. godine, apelant nije dostavio niti naveo postojanje određenih odluka bilo kojeg organa Bosne i Hercegovine, kao što ponovno nije dao navode niti dokaze koji bi upućivali na eventualnu povredu zagarantiranih ljudskih prava.
3. Budući da apelacija nije sadržavala neophodne elemente u smislu članka 19. stavak 2. toč. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, od apelanta je, u smislu članka 20. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, zatraženo da dopuni/precizira apelaciju u roku od osam dana. Apelant u ostavljenom roku, koji je istekao 18. svibnja, nije dopunio/precizirao apelaciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 4. točka 13. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Članak 16. stavak 4. točka 13. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 13. apelant je propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju;»
5. U konkretnom slučaju apelacija nije sadržavala neophodne elemente iz članka 19. stavak 2. toč. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, a u ostavljenom roku apelant nije dopunio/precizirao apelaciju.
6. Imajući u vidu odredbe članka 16. stavak 4. točka 13. i članka 20. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
7. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović