Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1364/06 (E. Ž.)

Odluka donesena 13. 06. 2006.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1364/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1364/06, rješavajući apelaciju Envera Žunića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Envera Žunića podnesena protiv rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo, broj 27/02-23-4156/06 od 21. aprila 2006. godine, rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23/0-372-461/99 od 27. januara 2006. godine, i zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23/0-372-461/99 od 28. aprila 2006. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Enver Žunić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa zajednička advokatska kancelarija Edine Jahić i Tanje Ćorluke, podnio je, 11. maja 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo, broj 27/02-23-4156/06 od 21. aprila 2006. godine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23/0-372-461/99 od 27. januara 2006. godine (u daljnjem tekstu: Uprava), i zaključka Uprave, broj 23/0-372-461/99 od 28. aprila 2006. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio izvršenje zaključka Uprave od 28. aprila 2006. godine, kojim je dozvoljeno izvršenje na način da se apelant sa porodicom prinudno iseli iz stana u Ul. Remzije Veje broj 5/I, te slobodan od ljudi i stvari preda Upravi, sve dok je on vlasnik na navedenom stanu.

2. Apelant je na dan 30. april 1991. godine, bio nosilac stanarskog prava na stanu koji se nalazi u Vogošći u Ulici Igmanski marš broj 31, vlasništvo «UNIS-PRETIS» d.o.o. Vogošća. Predmetni stan apelant je dao na raspolaganje vlasniku, nakon čega je od vlasnika dobio rješenje, broj 143/98 od 16. marta 1998. godine, za korištenje stana u Vogošći u Ul. Remzije Veje br. 5/I. Nakon toga, apelant je sa Stambenim Fondom Grada Sarajeva zaključio Ugovor o korištenju stana, broj 03/1- GH-1085/98 od 18. marta 1998. godine.

3. Apelant je, 30. decembra 1999. godine, sa vlasnikom stana «UNIS-PRETIS» d.o.o. zaključio ugovor o kupoprodaji stana. Komisija za kontrolu ugovora o korišćenju stana zaključenih i/ili obnovljenih nakon 1. apila 1992. godine pri Ministarstvu donijela je odluku, broj 27-01-23- 14297/615/03 od 27. januara 2003. godine, kojom je ustanovljeno da je Ugovor o korištenju stana kojeg je zaključio apelant sa Stambenim Fondom Grada Sarajeva u skladu sa tačkom 7. Uputstva o primjeni Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima od 28. oktobra 1999. godine

4. Na osnovu zaključenog Ugovora o korištenju stana i navedene odluke Komisije, Zemljišno-knjižni ured - Odsjek KPU Općinskog suda I u Sarajevu, donio je rješenje, broj Dn-2664/2003 od 19. februara 2003. godine, kojim je dozvolio upis prava vlasništva na trosobnom stanu u Ul. Remzije Veje br. 5 u korist apelanta i njegove supruge, sa dijelovima od po ½.

5. Općinski sud u Sarajevu je presudom, broj P-1460/02 od 10. novembra 2005. godine, po tužbi Mitra Ivića radi utvrđenja, protiv «UNIS-PRETIS» d.o.o.Vogošća (u daljnjem tekstu: tuženi), utvrdio da je Mitar Ivić iz Vogošće stekao svojstvo nosioca stanarskog prava na stanu u Sarajevu u Ul. Viktora Bubnja, objekat B-13 (sadašnja adresa: Remzije Veje broj 5/I) prije 6. decembra 2000. godine, pa je tuženi obavezan da tužitelju na osnovu presude omogući ostvarivanje svih prava koja po zakonu pripadaju nosiocu stanarskog prava, u roku od 30. dana od dana donošenja presude. Iz obrazloženja presude proizilazi da je tužitelj svoj tužbeni zahtjev opredijelio kao u izreci, iz razloga što po dobijanju rješenja o korištenju stana nikada nije uspio zaključiti Ugovor o korišćenju stana, iz objektivnih razloga na koje nije mogao uticati, nakon čega je izbio rat i ugovor nije zaključen. Sud je presudu zasnovao na nespornoj činjenici da je Mitar Ivić stan na navedenoj adresi koristio preko osam godina bez ometanja od strane stambenog organa ili davaoca stana na korištenje, utvrdivši da je stekao svojstvo nosioca stanarskog prava prije 6. decembra 2000. godine, do kada se prema pozitivnim propisima to pravo moglo steći.

6. Uprava je donijela rješenje, broj 23/0-372-461/99 od 27. januara 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva, broj 27/02-23-4156/06 od 21. aprila 2006. godine, a istim je potvrđeno da je Mitar Ivić nosilac stanarskog prava na stanu u Ul. Remzije Veje br. 5/I i da mu pripada pravo na vraćanje stana u posjed. Ovo rješenje je dopunjeno rješenjem Ministarstva, broj 27/02-23-4156/06 od 21. aprila 2006. godine, na način da je potvrđeno da je Mitar Ivić bio korisnik stana u Ul. Remzije Veje br. 5/1 na dan 30. aprila 1991. godine. Istim rješenjem utvrđeno je da apelant predmetni stan koristi na osnovu rješenja «UNIS-PRETIS» d.o.o. od 16. marta 1998. godine i Ugovora o korišćenju stana, pa mu je utvrđen prestanak privremenog korišćenja i uspostavljena obaveza da predmetni stan napusti u roku od 15 dana, bez prava na alternativni smještaj. Konstatovano je da žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

7. U obrazloženju rješenja Uprave navedeno je da je Mitar Ivić podnio zahtjev za povrat predmetnog stana 25. marta 1999. godine. Zahtjevu za povrat udovoljeno je jer je utvrđeno da je Mitar Ivić bio nosilac stanarskog prava na navedenom stanu, saglasno odredbama Anexa VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, a posebno člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Pored navedenog, utvrđeno je da apelant koristi predmetni stan sa dva člana porodičnog domaćinstva, da je na dan 30. april 1991. godine stanovao u Vogošći na adresi Igmanski marš broj 31. u stanu na kojem je tada bio nosilac stanarskog prava.

8. U obrazloženju rješenja Ministarsva, konstatovano je da navodi žalbe apelanta nisu osnovani jer je pozivanje na Odluku Komisije za kontrolu ugovora zaključenih nakon 1. aprila 1992. godine, po mišljenju ovog organa irelevantni, upravo iz razloga što Komisiji nisu dati podaci da je za navedeni stan blagovremeno podnesen zahtjev za povrat stana u posjed od strane Mitra Ivića, pa je njegovo kasnije dodjeljivanje i otkup protivan zakonu. Upitna su stečena prava apelanta na predmetnom stanu u smislu zakonskog osnova njihovog sticanja ako se ima u vidu da je zahtjev za povrat blagovremeno podnesen, a da je apelant Ugovor o korišćenju stana zaključio 7. februara 1998. godine, jer su prema odredbi člana 16 Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima takvi Ugovori ništavi, a osoba koja koristi stan po osnovu takvog akta smatra se bespravnim korisnikom.

9. Zaključkom Uprave, broj 23/0-372-461/99 od 28. aprila 2006. godine, utvrđeno je da je rješenje Uprave od 27. januara 2006. godine postalo izvršno. Konstatovano je da se dozvoljava izvršenje na način da se apelant prinudno iseli iz spornog stana.

10. Apelant je istakao da Uprava nije donijela odluku o zahtjevu za odlaganje izvršenja, da od Kantonalnog suda ne može tražiti da u upravnom sporu odloži izvršenje zbog čega se obratio Ustavnom sudu, jer nema na raspolaganju efikasno i brzo pravno sredstvo kojim bi spriječio deložaciju iz stana kojeg je otkupio i na njemu uknjižio svoje vlasništvo. Smatra da Mitru Iviću nije pravosnažno utvrđen status nosioca stanarskog prava, jer je na presudu Općinskog suda, broj P- 1460/02, izjavljena žalba. Ističe da je on neupitni vlasnik stana, a Mitar Ivić nosilac stanarskog prava na dan 30. april 1991. godine po nepravosnažnim odlukama organa uprave i suda. Ukazuje da je donošenjem osporenih rješenja Uprave povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnje tekstu: Evropska konvencija) i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;»

12. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

13. U konkretnom slučaju, osporeno rješenje Ministarstva, broj 27/02-23-4156/06 od 21. aprila 2006. godine, je konačno u upravnom postupku te protiv njega nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor tužbom kod Kantonalnog suda u Sarajevu u roku od 30 dana od dana prijema rješenja. Također, protiv pobijanog zaključka Uprave, broj 23/0-372-461/99 od 28. aprila 2006. godine, može se izjaviti žalba Ministarstvu i njome osporavati postupak izvršenja pred prvostepenim organom. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proizilazi da je postupak o predmetu apelacije u toku pred Kantonalnim sudom i Ministarstvom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1364/06 (E. Ž.) | Sudska praksa | Aktio