Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1181/05 (A. B. i M. B.)

Odluka donesena 13. 06. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1181/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1181/05, rješavajući apelaciju Aide Begovac i Maide Bričić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aide Begovac i Maide Bričić, podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Gž-73/05 od 2. marta 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Aida Begovac i Maida Bričić (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnijele su, 16. maja 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj Gž-73/05 od 2. marta 2005. godine.

2. Osnovni sud Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), po tužbi Save Ristanovića, protiv tuženih Brčko Distrikta BiH i apelantica kao II i III tuženih, donio je presudu, broj P-418/01-I-4 od 27. decembra 2004. godine, kojom je tužbeni zahtjev djelomično usvojio. Apelantice su primile presudu 4. januara 2005. godine, i protiv iste izjavile žalbu. Osnovni sud je rješenjem, broj P-418/01-I-4 od 26. januara 2005. godine, žalbu apelantica odbacio kao neblagovremenu uz obrazloženje da je žalba predata sudu neposredno 25. januara 2005. godine, dakle po proteku roka od 15 dana od dana dostave presude.

3. Protiv rješenja Osnovnog suda, broj P-418/01-I-4 od 26. januara 2006. godine, apelantice su izjavile žalbu. Apelacioni sud je, odlučujući o žalbi tužitelja na presudu i apelantica na rješenje, donio presudu, broj Gž-73/05 od 2. marta 2005. godine, kojom je žalbe apelantica odbio i potvrdio rješenje Osnovnog suda od 26. januara 2005. godine. U obrazloženju presude, ovaj sud je istakao da je apelanticama prvostepena presuda dostavljena 4. januara 2005. godine, a žalba protiv presude izjavljena je 25. januara 2005. godine, neposrednom predajom sudu. Po mišljenju ovog suda, Osnovni sud je postupio pravilno kad je žalbu apelantica odbacio kao neblagovremenu. Naveo je da apelantice ničim nisu dokazale da su žalbu sudu predale poštom 18. januara 2005. godine, kako su tvrdile žalbom, niti u spisu postoji dokaz o tome. Na prijemnom štambilju Osnovnog suda riječ «neposredno» je podvučena, što znači da je na takav način predata, a službenica koja je primila podnesak-žalbu, svojom izjavom od 2. marta 2005. godine potvrdila je da žalba nije dostavljena poštom već neposredno sudu. Apelacioni sud je donio presudu primjenom člana 307. tačka 2. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta BiH (udaljnjem tekstu: ZPP BD).

4. Apelantice smatraju da im je donošenjem osporene presude Apelacionog suda povrijeđeno pravo na pristup sudu u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, jer im je uskraćeno da se o njihovoj žalbi na prvostepenu presudu meritorno rješava. Navode da je Apelacioni sud proizvoljno primijenio pozitivno-pravne propise time što je potvrdio rješenje kojim je žalba odbačena iz formalnih razloga,

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, parnični postupak regulisan je Zakonom o parničnom postupku Brčko Distrikta BiH («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 5/00 od 31. oktobra 2000. godine), u kojem je, odredbom člana 278. propisano da protiv presude donijete u prvom stepenu stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prepisa presude, ako nije određen drugi rok. Blagovremeno podnesena žalba spriječeva da presuda postane pravosnažna u dijelu koji se žalbom pobija. U članu 60. stav 2. istog Zakona, propisano je, da se dan predaje podnesaka upućenog preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafski smatra danom predaje sudu kojemu je upućen. Osporenom presudom, Apelacioni sud je potvrdio rješenje Osnovnog suda kojim je žalba iz formalnih razloga, kao neblagovremena odbačena.

8. Apelantice, u toku postupka pred Apelacionim sudom, nisu argumentovano opravdali činjenicu propusta blagovremenog podnošenja žalbe. Drugim riječima, apelantice nisu opravdale tvrdnju da je podnošenje žalbe u zakonom propisanom roku, u konkretnom slučaju bio «prevelik teret» za njih, zbog čega bi formalna odluka Apelacionog suda predstavljala povredu Ustava Bosne i Hercegovine. Da bi se meritorno raspravljalo o žalbenim razlozima, apelantice su morale blagovremeno podnijeti žalbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja žalbe, dakle nemogućnosti iscrpljivanja pravnih lijekova. (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, pa se apelacija ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1181/05 (A. B. i M. B.) | Sudska praksa | Aktio