Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1170/05 (R. D.)

Odluka donesena 13. 06. 2006.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1170/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1170/05, rješavajući apelaciju Riste Dolinića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Riste Dolinića, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj, Gž- 1880/03 od 7. aprila 2005. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Risto Dolinić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je, 17. maja 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu; Kantonalni sud), broj Gž-1880/03 od 7. aprila 2005. godine.

2. Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je presudom, broj P- 1293/02 od 26. juna 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1880/03 od 7. aprila 2005. godine, obavezao apelanta u svojstvu tuženog da tužitelju M.J., u postupku vraćanja u posjed nekretnina, preda dio uzurpirane nekretnine koja je upisana u zk.ul.br.1497 k.o. Koševo na k.č. 1278/88, površine 112 m2, u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršrnja. U obrazloženju presude navedeno je, da je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da apelant bez pravnog osnova drži u posjedu predmetno zemljište, površine 112 m2 koje je vlasništvo tužitelja M.J., pa je naložio apelantu da vrati u posjed i vlasništvo tužitelju dio uzurpirane nekretnine koja je označena kao k.č. 1278/88 iz zk. ul. br. 1497 k.o. Koševo, površine 112 m2. Apelant je u postupku isticao razloge koji se tiču parcele označene kao k.č. 1278/87 iz z.k. ul. 2284 k.o. Koševo, koja nije predmet raspravljanja pred sudom. Ovaj sud je kao utvrđenu činjenicu prihvatio da je katastarski operat iz 1968. godine, stavljen van snage, prema nalazu vještaka geodetske struke, čiji je nalaz sud ocijenio stručnim i objektivnim.

3. Kantonalni sud je presudom, broj Gž-1880/03 od 7. aprila 2005. godine, odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu, uz obrazloženje da je prvostepeni sud pravilno zaključio da je predmet raspravljanja parcela 1278/88 K.O. Koševo, a ne parcela 1278/87, kako je isticao apelant. Ovaj sud je istakao da su neosnovani žalbeni navodi na okolnost da je dokumentacija, na osnovu koje je sačinjen nalaz i mišljenje vještaka fasifikovana. Naime, prvostepeni sud je prihvatio nalaz vještaka kao stručan i objektivan, a apelant ničim nije dokazao da se radi o falsifikovanoj dokumentaciji. Prvostepeni sud je po mišljenju ovog suda pravilno utvrdio činjenično stanje, do kojeg je došao provođenjem dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, pismenim nalazom i mišljenjem vještaka i pravilnom primjenom materijalnog prava.

4. Apelant smatra da je donošenjem presude Kantonalnog suda, broj Gž-1880/03 od 7. aprila 2005. godine, povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovog prava vidi u činjenici što su redovni sudovi odbili postupati po starim skicama - kopijama iz katastarskih operata, koje je sudu lično dostavio, već su odluke donijeli na osnovu dokaza provedenih u toku postupka - uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke i primjenom izvoda iz katastarskih operata koji su njemu nepoznati. Smatra da se radi o «falsifikatu», na kojeg je upozorio sud i vještaka koji je sačinio nalaz i mišljenje.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava.

7. Apelant je naveo da je došlo do povrede njegovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ali se nije konkretno pozvao na neki od principa sadržanih u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant povredu imovinskih prava vidi u činjenici da su redovni sudovi odbili prihvatiti kao dokaz izvode iz katastarskih operata koje je lično pribavio (iz 1968. godine), već su odluke donijete na osnovu dokaza provedenih u toku postupka - uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke koji je sačinio pismeni nalaz i mišljenje. Apelant dakle ponavlja navode koje je iznio u toku redovnog sudskog postupka, a koje su redovni sudovi razmotrili i o njima dali svoje zaključke. Ustavni sud nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U-29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 31/03).

8. Ustavni sud nije pronašao elemente koji bi u konkretnom slučaju ukazali da su materijalno-pravni propisi proizvoljno ili nepravično primjenjeni na štetu apelanta. Nezadovoljstvo apelanta osporenim odlukama ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije, a apelant ne navodi nikakve procesne greške, niti su takve greške očigledne (vidi Evropski sud, već citirana odluka Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat).

9. Ustavni sud zaključuje da apelant ne nudi činjenice koje bi mogle opravdati tvrdnju da postoji povreda ustavnog prava na koje se poziva, zbog čega nema elemenata koji prima facie ukazuju da postoji kršenje ustavnog prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da bi bilo potrebno meritorno ispitivanje. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1170/05 (R. D.) | Sudska praksa | Aktio