Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1366/05 (E. D.)

Odluka donesena 13. 06. 2006.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1366/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1366/05, rješavajući apelaciju Enesa Džaferagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Enesa Džaferagića, podnesena protiv presude Kantonalnog suda Bihać, broj Kž-136/04 od 12. aprila 2005. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Enes Džaferagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Suljo Delić, advokat iz Bihaća, podnio je, 21. juna 2005. godine, apelaciju i 27. augusta 2005. godine dopunu apelacije, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv presude Kantonalnog suda Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Kž-136/04 od 12. aprila 2005. godine.

2. Općinski sud u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je na osnovu optužnice Općinskog tužilaštva u Sanskom Mostu, broj KT-279/03 od 10. novembra 2003. godine, donio presudu, broj K-216/03 od 25. maja 2004. godine, kojom je apelanta oglasio krivim zbog krivičnog djela lake tjelesne povrede iz člana 173. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Krivični zakon), «jer je 21. oktobra 2003. godine, na taxi stajalištu, nakon verbalnog sukoba a zatim i tuče, udario S.J. po dijelu glave nekoliko puta šakom, zadajući mu tako povrede». Sud mu je izrekao novčanu kaznu u iznosu od 400 KM, koju je dužan izvršiti u roku od 2 mjeseca po pravosnažnosti presude.

3. Protiv navedene presude Općinskog suda, apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu koji je rješenjem, broj Kž-136/04 od 29. marta 2005. godine, žalbu uvažio, ukinuo presudu Općinskog suda, broj K-216/03 i odredio pretres pred Kantonalnim sudom. Na glavnom pretresu koji je održan 12. aprila 2005. godine, u prisutnosti Kantonalnog tužioca, apelanta i njegovog branioca, Kantonalni sud je donio i javno objavio presudu, broj Kž-136/04, kojom je apelanta oglasio krivim za krivično djelo lake tjelesne povrede iz člana 173. stav 1. Krivičnog zakona, «jer je 21. oktobra 2003. godine na taxi stajalištu, nakon verbalnog sukoba a zatim i tuče, udario S.J. nekoliko puta u predjelu glave, nanijevši mu povredu u vidu crvenila i blagog otoka desnog čeonog ugla u predjelu korijena nosa sa ogrebotinom od 0,5 cm, koje povrede su lake tjelesne». Apelantu je za počinjeno krivično djelo ovaj sud izrekao novčanu kaznu od 400 KM. U obrazloženju presude, navedeno je da je na pretresu pred Kantonalnim sudom, apelant ostao kod svoje ranije odbrane date pred prvostepenim sudom. Na okolnost zadobivenih povreda neposredno je saslušan vještak za sudsku medicinu i uz saglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka i zapisnik o uviđaju PU Sanski Most, prijave o ozljedi Doma zdravlja i izvršen uvid u fotodokumentaciju. Kantonalni sud smatra da su se u radnjama optuženog, u objektivnom i subjektivnom smislu, ostvarili bitni elementi bića krivičnog djela lake tjelesne povrede iz člana 173. stav 1. Krivičnog zakona.

4. Nezadovoljan presudom Kantonalnog suda, apelant je 21. juna 2005. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu. U apelaciji osporava drugostepenu presudu, smatrajući da je sud preuzeo ulogu tužioca, jer je optužnicom Općinskog tužilaštva u Sanskom Mostu, broj KT-279/03 od 10. novembra 2003. godine, optužen za krivično djelo iz člana 173 stav 1. Krivičnog zakona koje je izvršio na način što je «S.J. udario po tijelu i glavi nekoliko puta šakom, zadajući mu tako povrede» a u osporenoj presudi Kantonalnog suda na način što je «udario S.J. nekoliko puta šakom u predjelu glave nanijevši mu povredu u vidu crvenila i blagog otoka desnog čeonog ugla u predjelu korijena nosa sa ogrebotinom od 0,5 cm, koje povrede su lake tjelesne». Apelant smatra da je presudom Kantonalnog suda osuđen za radnju djela koja nije sadržana u optužbi. Istakao je da u optužnici tužioca nema opisa povreda za koje je osuđen. Takvim postupanjem Kantonalnog suda, kako smatra, povrijeđeno mu je pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je u dopuni apelacije od 27. augusta 2005. godine, istakao da je prvostepena presuda bila nerazumljiva u činjeničnom opisu, zbog čega je izjavio žalbu. Nakon što je Kantonalni sud žalbu uvažio i ukinuo prvostepenu presudu, te odredio glavni pretres, tužilac je ostao kod ranije optužnice, a samim tim i kod činjeničnog opisa djela, prema kojoj nema činjeničnog opisa povreda koje je apelant nanio oštećenom. Kantonalni sud je u izreku presude unio opis djela kojeg nije bilo u optužnici, zbog čega je po mišljenju apelanta postupio suprotno ovlašćenjima koje ima po zakonu, preuzevši ulogu tužioca u konkretnom slučaju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

6. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava.

7. Pored toga, Ustavni sud podsjeća na svoje ranije utvrđene stavove da nije njegov zadatak da preispituje zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 31/03, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Ustavni sud, pored toga, nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je zadatak upravo redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te da li odluke redovnih sudova krše ustavna prava (vidi već citiranu odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine).

8. U konkretnom slučaju, nezadovoljan presudom Kantonalnog suda apelant osporava postupanje Kantonalnog suda nakon glavnog pretresa da u izreku presude, u činjenični opis djela, unese opis povrede koje je apelant nanio S.J. jer taj činjenični opis djela, iz kojeg bi proizilazilo biće krivičnog djela nije postojao u optužnici. U članu 280. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH», broj 35/03), propisano je da se presuda može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u potvrđenoj odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici. U stavu 2. propisano je da sud nije vezan za prijedloge u pogledu pravne ocjene djela. Iz presude Kantonalnog suda proizilazi, da je nakon provedenog dokaznog postupka pred ovim sudom apelant oglašen krivim za krivično djelo lake tjelesne povrede iz člana 173. stav 1. Krivičnog zakona, zbog čega mu je izrečena novčana kazna. Objektivni identitet optužbe i presude nije doveden u pitanje ako se u presudi izmijene okolnosti koje se odnose na bliže svojstvo krivičnog djela ili na okolnosti koje bliže određuju krivično djelo, ili se u persudi potpunije i preciznije odredi uopćeni činjenični opis djela iz optužnog akta. Iz pravne prakse redovnih sudova proizilazi da je izmjena optužbe na glavnom pretresu diskreciono pravo tužioca, koje koristi samo kad ocijeni da se tokom dokaznog postupka izmijenilo činjenično stanje iznijeto u optužnici. U konkretnom slučaju, činjenično stanje iznijeto u optužnici, nakon dokaznog postupka, nije se izmijenilo već je sud potpunije i preciznije odredio uopćeni činjenični opis krivičnog djela, na što po zakonu ima pravo. Stoga, Ustavni sud smatra da je u cjelini postupak bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije i da apelant ni na koji način nije učinio mogućom ili vjerovatnom povredu prava na koje se poziva.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1366/05 (E. D.) | Sudska praksa | Aktio