Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1129/06 («Pritvorenici Suda BiH»)

Odluka donesena 13. 06. 2006.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1129/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1129/06, rješavajući apelaciju Petra Mitrovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Petra Mitrovića, Radovana Stankovića, Marka Samardžije, Gojka Jankovića, Velibora Maksimovića, Miloša Stupara, Dragoja Paunovića, Brane Džinića, Milenka Trifunovića, Abduladhima Maktoufa, Aleksandra Radovanovića, Branislava Medana, Slobodana Jakovljevića, Miladina Stevanovića i Dragiše Živanovića, podnesena zbog povrede člana 7. Evropske konvencije o zaštiti prava i ljudskih sloboda, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Grupa apelanata označena kao «Pritvorenici Suda BiH», trenutno u Pritvorskoj jedinici Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), podnijela je, 12. aprila 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), kojom se žale na pogrešnu primjenu zakona u postupcima koji se protiv njih vode pred Sudom BiH radi krivičnog djela ratnog zločina. Budući da apelacija nije sadržavala neophodne elemente u smislu člana 19. stav 2. Pravila Ustavnog suda, jer se nije moglo tačno utvrditi ko su pojedinačni apelanti, od podnosilaca apelacije je zatraženo da dopune apelaciju. U periodu od 28. aprila do 3. maja 2006. godine, Ustavnom sudu su dostavljene dopune apelacije i kao apelanti su označeni: Petar Mitrović, Radovan Stanković, Marko Samardžija, Gojko Janković, Velibor Maksimović, Miloš Stupar, Dragoje Paunović, Brano Džinić, Milenko Trifunović, Abduladhim Maktouf, Aleksandar Radovanović, Branislav Medan, Slobodan Jakovljević, Miladin Stevanović i Dragiša Živanović (u daljnjem tekstu: apelanti).

2. Apelanti podnose apelaciju zato što smatraju da se u krvičnim postupcima, koji se protiv njih vode pred Sudom BiH zbog krivičnog djela ratnog zločina, ne mogu primjenjivati odredbe važećeg Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH) koji je stupio na snagu 2003. godine, već odredbe Krivičnog zakona SFRJ (u daljnjem tekstu: KZ SFRJ) iz 1991. godine, koji je tokom rata bio na snazi, budući da smatraju da je taj zakon za njih povoljniji. Također navode da raniji zakon primjenjuju svi drugi sudovi u Bosni i Hercegovini u istim slučajevima, te da Sud BiH «ignoriše ovakav stav ostalog pravosuđa», čime krši pravo iz člana 7. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na ravnopravnost svih građana pred sudom kako je to zagarantovano Ustavom BiH.

3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

4. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

5. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;»

6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. To podrazumijeva da apelant, u skladu sa principom iscrpljivanja pravnih lijekova, dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U -15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

7. U konkretnom slučaju apelanti se, u suštini, žale na pravo iz člana 7. stav 1. Evropske konvencije, kojim je propisano da se niko neće smatrati krivim za krivično djelo koje nije predstavljalo krivično djelo u vrijeme izvršenja, prema domaćem ili međunarodnom pravu, te da izrečena kazna neće biti teža od one koja se primjenjivala u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Ustavni sud je u svojim ranijim odlukama zaključio da se na pitanje da li će apelant imati pravično suđenje pred redovnim sudovima, sa svim drugim garancijama u smislu Evropske konvencije, ne može dati odgovor dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje jesu li poštovani principi pravičnog suđenja i druge garancije iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Obzirom na složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostatci koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedom toga, nije moguće, u principu, utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68; odluku Ustavnog suda, U -63/01, od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03). Isti se stavovi mogu primijeniti i u konkretnom slučaju. Naime, na pitanje da li će apelanti biti oglašeni krivim za određeno krivično djelo i kakva će im sankcija biti izrečena, koji će zakon biti primijenjen, te da li je u presudama poštovan princip iz člana 7. stav 1. Evropske konvencije, ne može se odgovoriti dok je postupak još u toku, odnosno dok ne bude pravosnažno okončan.

8. U konkretnom slučaju postupci protiv apelanata još nisu pravosnažno okončani, već su u toku pred Sudom BiH kao prvostepenim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1129/06 («Pritvorenici Suda BiH») | Sudska praksa | Aktio