Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-977/05 (S. S.)
Odluka donesena 13. 06. 2006.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-977/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 06. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP 977/05, rješavajući apelaciju Slavice Sladojević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slavice Sladojević, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U- 713/03 od 26. januara 2005. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Slavica Sladojević (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Banja Luke, koju zastupa Petar Cvetojević, advokat iz Banja Luke, podnijela je, 11. aprila 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-713/03 od 26. januara 2005. godine. Apelantica je istovremeno podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje osporene presude Vrhovnog suda, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Ustavni sud je odlukom, broj AP 977/05 od 26. aprila 2005. godine, odbio kao neosnovan zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere.
3. Odsjek Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: OMI Banja Luka), kao prvostepeni organ je rješenjem, broj 05-050-02-02-543/00 od 3. marta 2003.godine, potvrdio da je Mirko Kuleš na dan 1. aprila 1992. godine bio nosilac stanarskog prava na stanu u Banjoj Luci, Ulica Beogradska broj 3/3, stan broj 18, čiji je vlasnik i davalac stana na korištenje Tehnološki fakultet u Banjoj Luci. Istim rješenjem je nosiocu stanarskog prava dozvoljeno vraćanje stana u posjed.
4. Rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo RS), broj 05-050-01-258/03 od 2. aprila 2003. godine, u drugostepenom postupku odlučujući o žalbi apelantice, kao privremenog korisnika spornog stana, i Tehnološkog fakulteta, poništio je rješenje prvostepenog organa OMI Banja Luka, broj 05-050-02-02-543/00 od 3. marta 2003. godine i odbio zahtjev Matije Kuleša za vraćanje u posjed dvosobnog stana u Banjoj Luci, Ulica Beogradska broj 3/3 stan broj 18.
5. Presudom Vrhovnog suda, broj U-713/03 od 26. januara 2005. godine, u upravnom sporu po tužbi Mirka Kuleša i Matije Kuleša iz Osijeka, protiv rješenja tuženog Ministarstva RS, broj 05- 050-01-258/03 od 2. aprila 2003. godine, u predmetu vraćanja predmetnog stana u posjed, tužba je uvažena i osporeni akt je poništen a predmet vraćen drugostepenom organu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
6. Vrhovni sud je u obrazloženju presude, između ostalog, naveo da je odredbama članova 224.-230. Zakona o općem upravnom postupku («Službeni glasnik RS», broj 13/02, u daljnjem tekstu: ZOUP), propisan širok krug ovlaštenja drugostepenog organa u postupku po žalbi, a da se osporeni akt uopće ne može ispitati, jer je nepoznato koje odredbe ZOUP su tuženom Ministarstvu RS služile kao osnov za donošenje osporenog akta. Ministarstvu RS je posebno ukazano na odredbe članova 194.-199. u vezi sa članom 230. stav 1. ZOUP, te na obavezu da potpuno naznači naziv propisa i oznaku odgovarajućeg člana konkretnog propisa, bilo materijalnog, bilo procesnopravnog, kako bi se mogla ocijeniti zakonitost donošenja osporenog akta. Vrhovni sud je zaključio da iz cjelokupnog sadržaja osporenog akta, jasno proizilazi da je Ministarstvo propustilo da naznači propise na osnovu kojih je donio osporeni akt, da se isti ukazuje nezakonitim, što predstavlja valjan razlog za njegovo poništenje. Vrhovni sud je posebno naznačio da će Ministarstvo RS u ponovljenom postupku ukazane nedostatke ukloniti, te da je pri tome dužan da ukaže prvostepenom organu na propust učinjen u stavu drugom prvostepenog rješenja, kojim je Mirku Kuleš dozvoljeno vraćanje u posjed predmetnog stana.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;»
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. Presudom Vrhovnog suda, broj U-713/03 od 26. januara 2005. godine, tužba je uvažena i drugostepeno upravno rješenje poništeno, te je predmet vraćen drugostepenom organu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Ministarstvo RS je postupajući po presudi Vrhovnog suda rješenjem, broj 05-050-01-461/05 od 26. aprila 2005. godine, poništilo u cijelosti rješenje prvostepenog organa OMI Banja Luka, broj 05-050-02-02-543/00 od 3. marta 2003. godine, zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predmet je upućen na ponovno rješavanje OMI Banja Luka, koji još nije donio odluku. Dakle, osporenom presudom Vrhovnog suda nije okončan postupak.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović