Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1178/05 (I. K.)
Odluka donesena 13. 06. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1178/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 06. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1178/05, rješavajući apelaciju Irene Kusić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Irene Kusić, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-430/03 od 18. novembra 2004. godine, presude Kantinalnog suda u Livnu, broj Gž-54/03 od 12. juna 2003. godine, i presude Općinskog suda u Tomislavgradu, broj P-89/02 od 10. januara 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Irena Kusić (u daljnjem tekstu: apelantica ) iz Tomislavgrada, podnijela je, 13. maja 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev- 430/03 od 18. novembra 2004. godine, presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-54/03 od 12. juna 2003. godine, i presude Općinskog suda u Tomislavgradu (u daljnjem tekstu Općinski sud), broj P-89/02 od 10. januara 2003. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-89/02 od 10. januara 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-54/03 od 12. juna 2003. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice protiv Gimnazije «Marko Marulić» iz Tomislavgrada i Općine Tomislavgrad kojim je tražila da se naloži tuženiku Gimnaziji «Marko Marulić» iz Tomislavgrada (u daljnjem tekstu: tuženik), da sa apelanticom zaključi ugovor o kupoprodaji dvosobnog stana u Ulici Mijata Tomića broj 13 u Tomislavgradu, I ulaz, II kat, površine 60, 70 m2, koji ugovor je apelantica podnijela 9. juna 1999. godine uz zahtjev za otkup stana. Apelantica je zatražila da se tuženik obaveže da joj plati troškove parničnog postupka, a ukoliko odbije da zaključi ugovor da presuda Općinskog suda u cijelosti zamijeni ugovor o kupoprodaji stana i predstavlja pravni osnov otkupa stana u skladu sa Zakonom o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo.
3. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-430/03 od 18. novembra 2004. godine, odbacio reviziju koju je podnijela apelantica protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-54/03 od 12. juna 2003. godine, na osnovu člana 374. ranijeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), a u vezi sa članom 456. sada važećeg ZPP utvrdivši da revizija nije dopuštena, jer apelantica nije u tužbi označila vrijednost spora koja bi omogućavala pravo na reviziju kako je to propisano čl. 29., 34. stav 2. i člana 171. stav 2. ranijeg ZPP. Pri tome Vrhovni sud navod apelantice, na raspravi održanoj 17. augusta 2001. godine, da je vrijednost predmetnog stana čiji se otkup traži 38.220,00 KM, nije prihvatio kao označavanje vrijednosti spora. Vrhovni sud je imao u vidu i odredbu člana 364. stav 3. ZPP koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe (17. decembar 1999. godine) prema kojem revizija nije dopuštena u imovinsko pravnim sporovima (kakav je i konkretan spor) u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve činidbe ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 15.000,00 KM.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. alineja 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od slijedećih slučajeva:
(4) protekao rok za podnošenje apelacije;»
5. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelantica iscrpila sve efektivne pravne lijekove i podnijela apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proizilazi da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda podnijela reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-430/03 od 18. novembra 2004. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatira da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda presude Kantonalnog suda, broj Gž- 54/03 od 12. juna 2003. godine, donesena povodom žalbe apelantice protiv prvostepene presude.
8. S obzirom na to da je presudu Kantonalnog suda, broj Gž-54/03 od 12. juna 2003.godine, apelantica primila prije 18. novembra 2004. godine, kada je doneseno rješenje Vrhovnog suda, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 13. maja 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1 i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović