Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1408/05 (K. V.)
Odluka donesena 13. 06. 2006.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1408/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 06. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1408/05, rješavajući apelaciju Katarine Vujošević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Katarine Vujošević, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-131/01 od 24. aprila 2003. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-337/00 od 21. decembra 2000. godine, i presude Općinskog suda u Bihaću, broj P-274/99 od 19. augusta 1999. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Katarina Vujošević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, podnijela je, 1. jula 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 131/01 od 24. aprila 2003. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 337/00 od 21. decembra 2000. godine, i presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-274/99 od 19. augusta 1999. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-274/99 od 19. augusta 1999. godine, utvrđeno je da je ništav ugovor o darovanju nekretnina koji je zaključen 26. decembra 1994. godine između tužiteljice Dragice Jerković, kao darodavca (u daljnjem tekstu: darodavac), i tužene Senade Hodžić, kao daroprimca. Tužena je obavezana da darodavcu preda u posjed nekretnine u površini od 1.000 m2 označene kao k.č. 219, upisane u P.l.br. 2196/04 k. o. Bihać-grad, uz uspostavljanje stanja na toj nekretnini u katastru nekretnina koje je postojalo prije izvršene promjene po osnovu navedenog darovnog ugovora.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-337/00 od 21. decembra 2000. godine uvažena je žalba tužene Senade Hodžić protiv presude Općinskog suda, broj P-274/999 od 19. augusta 1999. godine. Prvostepena presuda je preinačena tako da je tužba darodavca odbačena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-131/01 od 24. aprila 2003. godine, revizija darodavca protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-337/00 od 21. decembra 2000. godine, je odbačena kao nedozvoljena. Vrhovni sud je imao u vidu da je darodavac u tužbi označila vrijednost predmeta spora na 10.000,00 KM, te da se ne može koristiti pravom na reviziju, jer naznačena vrijednost predmeta spora nije preko iznosa propisanog članom 364. stav 3. Zakona o parničnom postupku odnosno ne prelazi 15.000,00 KM.
5. Apelantica je nakon okončanja predmetnog parničnog postupka oglašena za nasljednika darodavca od strane ostavinskog suda i kao takva osporava odluke redovnih sudova smatrajući da su joj povrijeđena ustavna prava.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proizilazi da je darodavac, pravni prednik apelantice, protiv osporene presude Kantonalnog suda podnijela reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-131/01 od 24. aprila 2003. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatira da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-337/00 od 21. decembra 2000. godine, donesena povodom žalbe darodavca protiv prvostepene presude.
10. S obzirom na to da je presudu Kantonalnog suda, broj Gž-337/00 od 21. decembra 2000. godine, pravni prednik apelantice primila prije 24. aprila 2003. godine, kada je doneseno rješenje Vrhovnog suda, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 1. jula 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović