Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1560/05 (F. K., J. H., Z. H. i D. Č.)

Odluka donesena 13. 06. 2006.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1560/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1560/05, rješavajući apelaciju Fakete Kunduklija i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fakete Kunduklija, Jasmine Hadžihasanović, Zinete Hošo i Dane Čevriz, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-422/04 od 12. maja 2005. godine, i presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-605/03 od 27. februara 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Faketa Kunduklija, Jasmina Hadžiosmanović, Zineta Hošo i Dana Čevriz (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Sarajeva, podnijele su, 26. jula 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-422/04 od 12. maja 2005. godine, i presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-605/03 od 27. februara 2004. godine.

2. Djelomičnom presudom Općinskog suda I u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Pr-299/01 od 16. januara 2003. godine, usvojen je tužbeni zahtjev apelantica kao tužiteljica protiv tuženika «Dobrinja» d.d. P.O. Ilidža, i utvrđeno je da su otkazi ugovora o radu ništavni uz obavezu tuženika da vrati apelantice u radni odnos na ista radna mjesta na kojima su ranije radile sa danom 23. decembar 1999. godine, te da im se izvrši isplata novčanog iznosa od po 5.801,45 KM sa pripadajućom kamatom, s tim da će se nakon pravosnažnosti presude, postupak nastaviti po preostalom dijelu tužbenog zahtijeva.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-605/03 od 27. februara 2004. godine, uvažena je žalba tuženika i presuda Općinskog suda, broj Pr-299/01 od 16. januara 2003. godine, je preinačena tako što su apelantice odbijene sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim je odlučeno djelomičnom presudom.

4. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-422/04 od 12. maja 2005. godine, odbacio reviziju koju su podnijele apelantice protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-605/03 od 27. februara 2004. godine. Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dopuštena pozivajući se na član 364. stav 3. Zakona o parničnom postupku «Službeni list FBiH», br. 42/98 (u daljnjem tekstu: ZPP), kojim je propisano da revizija nije dozvoljena u radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi iznos od 15.000,00 KM. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da prvi dio tužbenog zahtijeva, kojim se traži utvrđivanje ništavosti akata, nije novčano potraživanje, a da su apelantice podnošenjem zajedničke tužbe protiv tuženog imale status običnih suparničara čiji zahtjev se temelji na istom činjeničnom osnovu (član 181. stav 2. tačka 2. ZPP). Procesni položaj svakog suparničara je samostalan u odnosu na ostale pa se izjavljivanje revizije određuje u odnosu na tužbeni zahtjev svakog suparničara posebno, a ne prema njihovom zbiru. U tom smislu, Vrhovni sud je ocijenio da osporena presuda u odnosu na naknadu plaća ni jedne apelantice ponaosob ne prelazi iznos od 15.000,00 KM.

5. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od slijedećih slučajeva:

(4) protekao rok za podnošenje apelacije;»

6. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li su apelantice iscrpile sve efektivne pravne lijekove i podnijele apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proizilazi da su apelantice protiv osporene presude Kantonalnog suda podnijele reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-420/04 od 12. maja 2005. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatira da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog sud.

9. S obzirom na to da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-605/03 od 27. februara 2004.godine, koju su apelantice primile prije 12. maja 2005. godine, kada je doneseno rješenje Vrhovnog suda, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. jula 2005. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1 i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1560/05 (F. K., J. H., Z. H. i D. Č.) | Sudska praksa | Aktio