Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1089/05 («Agrokomplex Nutrition» d.o.o. Gračanica)
Odluka donesena 13. 06. 2006.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1089/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 06. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP 1089/05, rješavajući apelaciju «Agrokomplex Nutrition» d.o.o. Gračanica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Agrokomplex Nutrition » d.o.o. Gračanica podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-2523/03 od 23. decembra 2004. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija, broj 07-UP/II-05-
1138/03 od 24. jula 2003. godine, i rješenja Federalnog ministarstva finansija Carinske uprave Sarajevo Carinarnica Orašje, 091803-16-UP-broj: 89/03 od 17. februara 2003. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Agrokomplex Nutrition» d.o.o. Gračanica (u daljnjem tekstu: apelant) koga zastupa Edin Harčin, advokat iz Gračanice, podnio je, 24. aprila 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-2523/03 od 23. decembra 2004. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ), broj 07-UP/II-05-
1138/03 od 24. jula 2003. godine, i rješenja Federalnog ministarstva finansija Carinske uprave Sarajevo Carinarnice Orašje (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ), 091803-16-UP-broj: 89/03 od 17. februara 2003. godine.
2. Rješenjem prvostepenog organa, broj 091803-16-UP-broj: 89/03 od 17. februara 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem drugostepenog organa broj 07-UP/II-05-1138/03 od 24. jula 2003. godine, apelant je obavezan da uplati iznos od 1.927,88 KM na ime razlike carinske pristojbe za robu uvezenu po JCI 157/02.
3. Presudom Vrhovnog suda, broj U-2523/03 od 23. decembra 2004. godine, odbijena je tužba apelanta koju je podnio protiv navedenog drugostepenog rješenja. U obrazloženju presude navodi se da je u upravnom postupku činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i da je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen materijalni zakon.
4. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo ustavno pravo na pravičan postupak i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer je u upravnom sporu pred Vrhovnim sudom odluka donesena na osnovu odluka upravnih organa, u nejavnoj sjednici, a apelant nije pozivan od strane suda niti je saslušan u tom postupku, pa smatra da sud nije postupao kao sud pune jurisdikcije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. Konkretan slučaj se tiče apelantove obaveze da uplati javne prihode u iznosu od 1.927,88 KM na ime razlike carinske pristojbe za uvezenu robu po JCI 157/02 propisane relevantnim odredbama Carinskog zakona i Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine. Carinski organi uprave su svojim rješenjima, donesenim u postupku po službenoj dužnosti, a uz primjenu instituta naknadne naplate, utvrdili da je apelant obavezan na uplatu iznosa od 1.927,88 KM, utvrđenog na ime manje plaćenih uvoznih pristojbi, a Vrhovni sud je ocijenio da su osporena rješenja pravilna i na zakonu zasnovana.
7. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304).. Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spada i obaveza plaćanja carinskih i drugih pristojbi na uvezenu robu, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati razliku carinske pristojbe, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Slijedi, da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U apelaciji apelant je dalje naveo da mu je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
9. U vezi ovih žalbenih navoda apelanta, Ustavni sud podsjeća da je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje obaveza koji proizilaze iz javnog zakonodavstva imalo osnovu u zakonu, kao što je bilo u ovom slučaju (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluku o dopustivosti, broj AP-669/03, od 17. marta 2004. godine). Shodno tome, i ovi apelantovi navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović