Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1842/05 (S. P.)
Odluka donesena 13. 06. 2006.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1842/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 06. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine u predmetu broj AP -1842/05, rješavajući apelaciju Save Papaza, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Save Papaza, podnesena protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj U-53/05 od 8. augusta 2005. godine, rješenja Fonda PIO RS, broj 1062725861 od 10. januara 2005. godine, zaključka Fonda PIO RS - Filijala Istočno Sarajevo, broj 1062725861 od 27. septembra 2004. godine, i rješenja Fonda PIO RS, broj 1062725861 od 26. jula 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Savo Papaz (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, koga zastupa Rajko P. Bojat, advokat iz Istočnog Sarajeva, podnio je, 1. septembra 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu ( u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-53/05 od 8. augusta 2005. godine, rješenja Fonda Penzijsko-inalidskog osiguranja Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond PIO RS), broj 1062725861 od 10. januara 2005. godine, zaključka Fonda PIO RS - Filijala Istočno Sarajevo, broj 1062725861 od 27. septembra 2004. godine, i rješenja Fonda PIO RS, broj 1062725861 od 26. jula 2004. godine
2. Rješenjem Fonda PIO RS broj 1062725861 od 26. jula 2004. godine, apelantu je priznato pravo na isplatu i određen novčani iznos staroasne penzije, počev od 28. maja 2002. godine. S obzirom da je apelant bio nezadovoljan utvrđenim pravima, izjavio je žalbu na navedeno rješenje, ali je Fond PIO RS-Filijala Sarajevo zaključkom, broj 1062725861 od 27. septembra 2004. godine, žalbu odbacio kao neblagovremenu.
3. Rješenjem Fonda PIO RS (u daljnjem tekstu: Fond PIO RS), broj 1062725861 od 10. januara 2005. godine, koje je potvrđeno presudom Okružnog suda, broj U-53/05 od 8. augusta 2005. godine, odbačena je kao neblagovremena žalba apelanta protiv zaključka, broj 1062725861 od 27. septembra 2004. godine.
4. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glase: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju, apelant je propustio da blagovremeno izjavi žalbu protiv rješenja Fonda PIO RS broj 1062725861 od 26. jula 2004. godine. Prema tome, za razmatranje apelacije protiv ove odluke nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Dakle, nadležni upravni i sudski organi nisu raspravljali o osnovanosti apelantove žalbe protiv prvostepenog upravnog rješenja kojim mu je određeno pravo na isplatu penzije u utvrđenom iznosu, već je žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti žalbu na rješenja o utvrđivanju penzije ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem žalbe nadležnom upravnom organu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio žalbu, na temelju kojeg upravni i sudski organi nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović