Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1518/06 (Z. O.)

Odluka donesena 13. 06. 2006.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1518/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

13. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1518/06, rješavajući zahtjev Zorana Opačića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Zorana Opačića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Zoran Opačić (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 26. maja 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Uvl-79/04 od 29. marta 2006. godine. Apelant je, uz apelaciju, podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje navedene presude Vrhovnog suda, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj U-208/04 od 12. augusta 2004. godine usvojena je tužba apelanta i poništeno rješenje Izvršnog odbora Advokatske Komore Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) broj 01-VI-09/2003. od 1. septembra 2003. godine kojim je odbijen zahtjev apelanta za oglašavanje ništavim rješenja Upravnog odbora tužene broj 01-02-128/70/95/1996 od 13. maja 1996. godine kojim je apelant brisan iz imenika advokata tužene. Istom presudom oglašeno je ništavim navedeno rješenje tužene o brisanju apelanta iz imenika advokata tužene.

3. Apelant je zatim, Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj U-208/04 od 12. augusta 2004. godine u kojem je predložio da se ista presuda preinači u djelu u kojem je rješenje tužene broj 01-02-128/70/95/1996 od 13. maja 1996. godine. oglašeno ništavim, tako što bi se donjelo rješenje kojim bi se navedeno rješenje tužene poništilo. O ovom zahtjevu nije odlučeno.

4. Tužena je, također, podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj U-

208/04 od 12. augusta 2004. godine Vrhovnom sudu, koji je rješavajući po njenom zahtjevu presudom broj Uvl-79/04 od 29. marta 2006. godine uvažio zahtjev tužene i preinačio navedenu presudu Okružnog suda tako što je tužbu apelanta odbio kao neosnovanu.

5. Nezadovoljan presudom Vrhovnog suda broj Uvl-79/04 od 29. marta 2006. godine apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj tvrdi da je navedena presuda donesena krajnjom proizvoljnošću i grubom povredom primjene materijalnog prava. Ističe da Vrhovni sud nije istovremeno rješio njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude sa zahtjevom tužene što je bio dužan da učini jer se radi o istoj pravnoj stvari i istim strankama zbog čega ne može ni da procjeni da li je postupak na taj način okončan ili ne, te da je takvom odlukom prejudicirana i odluka o njegovom zahtjevu, obzirom da isti sud ne može donjeti dvije oprečne odluke o istom zahtjevu u istom predmetu, tim prije sto je i predmetom u kojem je njegov zahtjev, zadužen isti postupajući sudija. Smatra da su mu povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni ljek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije i član 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Ističe da zbog takve odluke suda ne može da se bavi svojim redovnim zanimanjem advokata i izdržava porodicu, a kako je u starosnoj dobi od 68 godina i invalid, ne može da obavlja druge poslove. Iz tih razloga zahtjeva i donošenje privremene mjere kojom bi se obustavilo izvršenje navedene presude Vrhovnog suda, do donošenja odluke o apelaciji.

6. Apelant je 31. maja 2006. dopunio apelaciju u pogledu obrazloženja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. U dopuni apelacije navodi da je Advokatska komora Republike Srpske dopisom od 21. aprila 2006. godine obavjestila Okružni sud u Banja Luci i Osnovni sud u Banja Luci da je apelant brisan iz imenika advokata na osnovu rješenja za koje apelant tvrdi da je oglašeno ništavim presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-208/04 od 12. augusta 2004. godine. Povodom navedenog dopisa, apelantu na Osnovnom sudu u Banja Luci nije dozvoljeno da zastupa stranke. Smatra da je na ovaj način nanesena nenadoknadiva šteta ne samo njemu i njegovoj porodici nego i strankama koje zastupa i čije adrese sudovi nemaju, pa će se zbog toga o njihovim pravima odlučivati putem obavještenja na oglasnim pločama suda, što će direktno uticati i na obim ostvarenja njihovih prava.

7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

8. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

9. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

10. Apelant traži donošenje privremene mjere kojom bi se odložilo izvršenje presude Vrhovnog suda broj Uvl-79/04 od 29. marta 2006. godine, ali osim navoda u apelaciji i nezadovoljstva presudom Vrhovnog suda nije dao dovoljno uvjerljivo obrazloženje svog zahtjeva, niti je dostavio bilo kakav dokaz ili činjenicu iz kojih bi se moglo kao vjerovatno zaključiti da bi apelant zaista i mogao pretrpiti nenadoknadivu štetu.

11. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakve dokaze koji idu u prilog njegovih tvrdnji i odluke da bi trebalo donijeti privremenu mjeru, radi sprečavanja nastupanja eventualnih nenadoknadivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1518/06 (Z. O.) | Sudska praksa | Aktio