Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1328/06 (Z. V.)
Odluka donesena 13. 06. 2006.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1328/06
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
13. 06. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1328/06, rješavajući apelaciju Zvonimira Vidačaka na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Zvonimira Vidačaka za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Zvonimir Vidačak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šibenika, kojeg zastupa Krešimir Zubak, advokat iz Sarajeva, podnio je, 8. maja 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-14/04 od 23. decembra 2005. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-266/02 od 28. marta 2002. godine. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje osporene presude Vrhovnog suda, broj Rev-14/04 od 23. decembra 2005. godine do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Osnovnog suda, broj P-266/02 od 28. marta 2002. godine, usvojen je otkaz ugovora o korišćenju stana zaključen 28. januara 1977. godine po brojem 555 između SIZ-a stanovanja Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužilac) i apelanta za stan koji se nalazi u Banja Luci, u Ulici Sime Matavulja broj 6. Istovremeno, apelant je obavezan da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 262, 50 KM u roku od 15. dana. I konačno, istom presudom je određena privremena mjera kojom je zabranjeno Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Banja Luka, prinudno sporovođenje izvršenja po zaključku o dozvoli izvršenja, broj I-08-4205/01 od 1. februara 2002. godine, iseljenjem Vlade Jagodića iz spornog stana do pravosnažnog okončanja konkretnog postupka.
3. Osnovni sud je, u donošenju prvostepene presude, pošao od nespornih činjenica da je tužilac dodjelio sporni stan apelantu rješenjem, broj 470 od 14. jula 1976. godine, da je apelant kao profesionalni fudbaler sa tužiocem sporazumno raskinuo ugovor o školovanju, stručnom i sportskom usavršavanju sa 14. julom 1981. godine i da su sve međusobne obaveze po tom sporazumu izmirene, da je apelant sa članovima svoga porodičnog domaćinstva prestao da koristi sporni stan 4. aprila 1983. godine kad je prešao u Šibenik i da, shodno tome, ne spada u krug izbjeglica i raseljenih lica koji prema imovinskim zakonima ima pravo na povrat stana u posjed.
4. Presudom Okružnog suda, broj Gž-1467/02 od 12. novembra 2003. godine, žalba apelanta je uvažena i prvostepena presuda preinačena tako da je tužbeni zahtjev za otkaz ugovora o stanu, uz zahtjev za naknadu parničnih troškova i prijedlogom za izdavanje privremene mjere, odbijeni u cjelosti.
5. Presudom Vrhovnog suda, broj Rev-14/04 od 23. decembra 2005. godine, revizija tužioca je uvažena, drugostepena presuda Okružnog suda, broj Gž-1467/02 od 12. novembra 2003. godine, preinačena tako da se žalba apelanta odbija i presuda Osnovnog suda, broj P-266/02 od 28. marta 2002. godine, potvrđuje u stavu 1 i 2. izreke. Za odlučivanje o prijedlogu za određivanje sudske mjere obezbjeđenja Vrhovni sud se oglasio nenadležnim i, u tom dijelu, predmet ustupio Osnovnom sudu na odlučivanje.
6. Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj je naveo da je osporenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant takođe navodi da je osporenim odlukama povređeno i njegovo prava iz Aneksa 7 Mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu i člana 12 tačka 7. Sporazuma o izbjeglicama i raseljenim licima.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
8. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
9. Takođe, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati da postoji neposredna prijetnja koja može prouzročiti neotklonjive štetne posljedice.
10. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne neotklonjive štetne posljedice. Dakle, navodne protivpravne radnje (otkaza ugovora o korištenju stana ) su već izvršene i njihova ustavnost će se ocijenjivati kod donošenja odluke o meritumu apelaciji. Ukoliko se utvrdi da su navedene radnje bile neustavne te ukoliko se naloži njihovo poništavanje, proizilazi da će to dovesti i do preispitivanja ustavnosti otkaza ugovora o korištenju stana.
11. Na osnovu izloženog, Ustavni sud primjećuje da ne postoji neposredna prijetna koja bi mogla dovesti do nenadoknadivih štetnih posljedica po apelanta, obzirom da nisu dostavljeni dokazi da je okončan izvršni postupak koji bi doveo do doložacije apelanta iz predmetnog stana. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je odlučio da odbije kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović