Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1454/06 («Sarajevska pivara» d.d. Sarajevo i H. S.)
Odluka donesena 13. 06. 2006.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1454/06
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
13. 06. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1454/06, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev «Sarajevske pivare» d.d. Sarajevo i Hilme Selimovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. «Sarajevska pivara» d.d. Sarajevo i Hilmo Selimović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Nikica Gržić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su, 19. maja 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-46/05 od 21. marta 2006. godine, presude Vrhovnog suda, broj Gž-77/04 od 9. novembra 2004. godine, i presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj P-169/03 od 26. aprila 2004. godine. Apelanti su također podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu, broj 065-0-I-06-0012186 od 12. aprila 2006. godine, u pogledu objavljivanja izreke osporene presude Kantonalnog suda u dnevnim listovima do konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. Presudom Kantonalnog suda, broj P-169/03 od 26. aprila 2004. godine, obavezani su apelanti da Fahrudinu Radončiću (u daljnjem tekstu: drugotužitelj) naknade nematerijalnu štetu zbog klevete, i to apelant «Sarajevska pivara» u iznosu od 15.000 KM, a apelant Hilmo Selimović u iznosu od 5.000 KM sa zateznim kamatama, dok je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Također, apelanti su obavezani da, o svom trošku, nalože objavu uvoda i izreke prvostepene presude nakon njene pravosnažnosti u prvom narednom broju listova «Oslobođenje, «Dani», «San» i «Dnevni avaz». «AVAZ» d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvotužitelj) u cijelosti je odbijen sa tužbenim zahtjevom.
3. Vrhovni sud je presudom, broj Gž-77/04 od 9. novembra 2004. godine, djelimično uvažio žalbe apelanata, pa je prvostepenu presudu preinačio u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, tako da je prvotužitelj obavezan da apelantima naknadi troškove postupka u iznosu od 37.699,20 KM, a drugotužitelj u iznosu od 18,849,60 KM. U ostalom dijelu žalba apelanata je odbijena, a žalba tužilaca je odbačena.
4. Apelanti su protiv drugostepene presude izjavili reviziju, a istovremeno su se obratili apelacijom Ustavnom sudu. Ustavni sud je, Odlukom o dopustivosti broj AP-1108/04 od 15. juna 2005. godine, ovu apelaciju odbacio kao nedopuštenu zato što je bila preuranjena, jer je bio u toku postupak po reviziji pred Vrhovnim sudom. Nakon togaVrhovni sud je osporenom presudom, broj Rev-46/05 od 21. marta 2006. godine, reviziju apelanta «Sarajevska pivara» odbio, a reviziju apelanta Hilme Selimovića odbacio kako nedopuštenu.
5. Nakon što je donesena osporena presuda Vrhovnog suda, drugotužitelj je podnio prijedlog za izvršenje pravosnažne prvostepene presude, pa je Općinski sud u Sarajevu donio rješenje o izvršenju, broj 065-0-I-06-0012186 od 12. aprila 2006. godine, kojim je dozvolio izvršenje presude Kantonalnog suda, broj P-169/03 od 26. aprila 2004. godine, nakon čega su apelanti podnijeli apelaciju Ustavnom sudu BiH, sa zahtjevom za donošenje privremene mjere.
6. Apelanti smatraju da je osporenim presudama prekršeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na slobodu izražavanja iz člana 10. Evropske konvencije. Apelanti smatraju da sudovi nisu pravilno utvrdili činjenično stanje i da nisu pravilno primijenili materijalno pravo, te da je osporena presuda Vrhovnog suda proizvoljna. Apelanti naročito smatraju da drugotužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta u smislu Zakona o obligacionim odnosima, mada je Zakonom o zaštiti od klevete propisano da se u odnosu na pitanja koja nisu uređena tim zakonom primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obligacionim odnosima i drugih odgovarajućih zakona. U skladu s navedenim zakonom, odgovornost za štetu nastaje ako je osoba odgovorna za štetu počinila protivpravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži otklanjanje štete, te ako postoji uzročna veza između štetne radnje i posljedice, a ove pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene. Apelanti smatraju da sve i da u njihovom izražavanju ima elemenata klevete, drugotužitelj nije dokazao da je kao posljedica takvog izražavanja došlo do štetnih posljedica u smislu duševnih bolova zbog povrede časti i ugleda, budući da na tu okolnost nije proveden ni jedan dokaz. Također, apelanti smatraju da je o istom izražavanju već donesena pravosnažna presuda i to po tužbi istih tužitelja protiv «Civitas» d.o.o. Sarajevo kao izdavača lista «Dani» i Senada Pećanina kao glavnog i odgovornog urednika. Dakle, kako smatraju apelanti, kod istog suda su vođena dva postupka povodom istog štetnog događaja, mada je sud dužan da «po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravomoćno presuđena». Apelanti također smatraju da je prigovor stvarne nenadležnosti koji su istakli u prvostepenom postupku nezakonito odbijen.
7. U prijedlogu za donošenje privremene mjere apelanti traže da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi odložio izvršenje rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu, broj 065-0-I-06-
0012186 od 12. aprila 2006. godine, u pogledu objavljivanja izreke osporene presude Kantonalnog suda u dnevnim listovima do konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji. Apelanti navode da bi objavljivanjem izreke pravosnažne presude prije odluke o apelaciji bila nanesena «nenadoknadiva šteta koja se kasnije ni na koji način ne bi mogla otkloniti, jer sud ne može donijeti drugačiju odluku u pogledu objavljivanja ukoliko bi apelacija bila usvojena». Također, apelanti navode i da je od pravosnažnosti prvostepene presude čije se izvršenje traži proteklo više od godinu dana, te da privremena mjera koja bi samo odložila izvršenje te presude «ne bi drugoj strani osujetila bilo kakva prava», naročito zato što je drugotužitelj tek sada zatražio izvršenje ove presude.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
9. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanja jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
10. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. Iz navoda apelacije, kao i iz pobijanih presuda, proizilazi da se apelanti žale na kršenje prava na pravično suđenje i prava na slobodu izražavanja u parničnom postupku u kojem su donesene osporene presude. U obrazloženju zahtjeva za privremenu mjeru, apelanti navode vrlo uopštenu tvrdnju da bi, nedonošenjem privremene mjere, nastupile «nesagledive posljedice i šteta koja se ne bi mogla nadoknaditi». Međutim, apelanti nisu dalje argumentovali, niti su prezentirali dokaze i razloge na osnovu kojih bi se moglo zaključiti da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, koje bi trebalo spriječiti donošenjem privremene mjere, niti kakve bi to posljedice i kakva bi šteta nastala ukoliko privremenom mjerom ne bi bilo odloženo izvršenje pravosnažne presude. Jedini argument koji apelanti iznose je da Ustavni sud, ukoliko bi usvojio apelaciju, «ne bi mogao donijeti drugačiju odluku u pogledu objavljivanja pravosnažne presude». Međutim, Ustavni sud, ne prejudicirajući ishod postupka po apelaciji, naglašava da prema članu 74. stav 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u svojoj odluci odrediti način i rok izvršavanja odluke Ustavnog suda, što Ustavnom sudu ostavlja široko polje procjene mjera koje može narediti u slučaju usvajanja apelacije, a odluke Ustavnog suda se javno objavljuju. Stoga ovakav argument apelanata za donošenje privremene mjere, sam po sebi, ne opravdava postavljeni zahtjev za donošenje tražene privremene mjere.
12. Osim toga, Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne presude predstavlja dio prava na «pristup sudu», što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, broj AP 464-04 od 17. februara 2005. godine i broj AP 774/04od 20. decembra 2005. godine). Stoga zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži obustavljanje izvršenja pravosnažne presude, nakon što je ta presuda ispitana i u revizijskom postupku, mora imati jasne, konkretne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Apelanti, kao što je već rečeno, nisu ponudili takve razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni i zadovoljavajući da bi donio takvu privremenu mjeru, odnosno koji bi ukazali da bi donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.
13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović