Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1141/06 («UNISGAL» d.d. Konjic)

Odluka donesena 13. 06. 2006.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1141/06

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

13. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanagić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1141/06, rješavajući zahtjev «UNISGAL» d.d. Konjic za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev «UNISGAL» d.d. Konjic za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. «UNISGAL» d.d. Konjic (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Halil Gagula, advokat iz Konjca, podnio je, 13. aprila 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Ip-114/05 od 21. marta 2006. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio provođenje izvršnog postupka pred Općinskim sudom u predmetu, broj Ip-114/05, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu, broj Ps-669/98 od 19. oktobra 2000. godine i 3. jula 2002. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Pž-223/01 od 13. februara 2002. godine, obavezan je apelant da tužitelju SUR TEC Gmbh isplati iznos od 356.494,93 KM i troškove parničnog postupka od 40.365,20 KM. Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH), broj Rev-429/03 od 5. aprila 2005. godine, odbijena je revizija apelanta izjavljena protiv navedene drugostepene presude.

3. Tražilac izvršenja SUR TEC Gmbh-SUR TEC Eurosjaj doo Konjic, podnio je prijedlog za izvršenje, radi naplate potraživanja utvrđenih navedenom pravosnažnom prvostepenom presudom, na novčanim sredstvima apelanta, odnosno na njegovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini. Rješenjem o izvršenju, broj Ip-114/05 od 17. oktobra 2005. godine, prijedlog tražioca izvršenja je usvojen.

4. Protiv rješenja o izvršenju broj Ip-114/05 od 17. oktobra 2005. godine, apelant je uložio prigovor, zbog nedostatka aktivne legitimacije i činjenice da su tražilac izvršenja i apelant zaključili vansudsku nagodbu, kojom se tražilac izvršenja, prema navodima apelanta, odrekao svog potraživanja.

5. Odlučujući o prigovoru, Općinski sud je donio rješenje, broj Ip-114/05 od 21. marta 2006. godine, kojim je prigovor apelanta usvojio do već isplaćenog iznosa po vansudskoj nagodbi u iznosu od 100.000 KM, te u tom dijelu izvršenje obustavio, dok je radi naplate iznosa od 256.494,93 KM, troškova 40.365,20 KM i troškova izvršnog postupka, prigovor odbio kao neosnovan i nastavio izvršni postupak.

6. Apelant je, 3. aprila 2006. godine, izjavio žalbu Kantonalnom sudu protiv rješenja o izvršenju, ali smatra da žalba u konkretnom slučaju ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, jer ne odlaže izvršenje. Naveo je da potraživanje, čije je izvršenje određeno rješenjem o izvršenju, bez kamate iznosi 356.494,93 KM a kamata za sedam godina iznosi najmanje 299.455,74 KM, zbog čega je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će zabraniti provođenje izvršnog postupka.

7. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1.uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovog prava apelant vidi u činjenici što je Općinski sud dozvolio izvršenje rješenja radi namirenja tražioca izvršenja, i to ne samo blokadom transakcijskog računa apelanta nego i prodajom svih njegovih nekretnina, zbog čega za apelanta može nastupiti nenadoknadiva šteta. Istakao je da žalba koju je izjavio odlaže samo namirenje tražioca izvršenja, ali ne spriječava da se u ovom postupku izvrši prodaja svih nekretnina apelanta, gdje se između ostalog nalaze poslovne zgrade apelanta.

8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

9. Ustavni sud, prije svega, primjećuje da je apelant tražio donošenje privremene mjere, kojom bi se zabranilo provođenje izvršnog postupka pred Općinskim sudom u predmetu broj Ip-114/05, do donošenja odluke o apelaciji.

10. Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni da bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice, čije eventualno nastupanje Ustavni sud može cijeniti jedino na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti, dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju.

11. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi koje je apelant naveo u pogledu navodnog kršenja ustavnog prava, ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere.

12. U konkretnom slučaju očigledno je da okolnosti ovog predmeta pokreću pitanja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelantu u sudskom izvršnom postupku prijeti prodaja imovine, radi namirenja tražioca izvršenja, što za njega svakako predstavlja nenadoknadivu štetu. S druge strane, Ustavni sud napominje da ostvarivanje prava, kao i njihovo oduzimanje, u sudskom izvršnom postupku, ne smije biti na štetu prava drugih osoba, jer bi to vodilo ka pravnoj anarhiji. Sudska tijela, u smislu člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, moraju postupati u skladu sa zakonima, jer je to jedan od temeljnih načela pravne države i načela podjele vlasti u državi. Dakle, u konkretnom slučaju apelant ističe da je do povrede njegovog prava na imovinu došlo isključivo u postupku izvršenja pravosnažne sudske presude. Ovo iz razloga što Općinski sud, koji je odlučivao o prigovoru apelanta na rješenje kojim je dozvoljeno izvršenje, nije raspravio bitne elemente prigovora koji se tiču vansudske nagodbe.

13. Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju o apelantovom pravu na imovinu meritorno i konačno rješavalo u sudskom parničnom postupku u kojem su donijete presude Općinskog, Kantonalnog i Vrhovnog suda. Dakle, radi se o zakonitom sudskom postupku iz kojeg je proizašao izvršni naslov, kao nastavak i sastavni dio prava na pravično suđenje. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne presude predstavlja dio prava na «pristup sudu», što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, broj AP 464-04 od 17. februara 2005. godine i broj AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži obustavljanje izvršenja pravosnažne presude, nakon što je ta presuda ispitana i u revizijskom postupku, mora imati jasne, konkretne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Apelant nije ponudio takve razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni i zadovoljavajući da bi donio takvu privremenu mjeru, odnosno koji bi ukazali da bi donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.

14. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1141/06 («UNISGAL» d.d. Konjic) | Sudska praksa | Aktio