Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-275/05 (N. M.)
Odluka donesena 27. 06. 2006.
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-275/05
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-275/05, rješavajući apelaciju Ninka Miljića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 8. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ninka Miljića, podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj Gž-108/04 od 16. decembra 2004. godine, i presude Osnovnog suda u Tesliću, broj P- 339/02 od 11. aprila 2003. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
Stavlja se van snage odluka o privremenoj meri Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP 275/05 od 23. marta 2005. godine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ninko Miljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Branko Buzaković, advokat iz Teslića, podnio je, 22. februara 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-108/04 od 16. decembra 2004. godine, i presude Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-339/02 od 11. aprila 2003. godine. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje presude Osnovnog suda, broj P-339/02 od 11. aprila 2003. godine, čije je izvršenje Osnovni sud dozvolio rješenjem o izvršenju, broj I-5/05 od 22. februara 2005. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Ustavni sud je odlukom o privremenoj mjeri, broj AP 275/05 od 23. marta 2005. godine usvojio zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere i obustavio je izvršenje rješenja Osnovnog suda u Tesliću, broj I-5/05 od 22. februara 2005. godine, kojim je dozvoljeno izvršenje presude Osnovnog suda, broj P-339/02 od 11. aprila 2003. godine.
3. Presudom Osnovnog suda u Tesliću, broj P-339/02 od 11. aprila 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Doboju, broj Gž-108/04 od 16. decembra 2004. godine, utvrđeno je da je ništavo rješenje MTP «Promtes» DD Teslić, čiji je pravni sljednik prvotuženi AD «Promtes» Teslić, broj 566/94 od 17. oktobra 1994. godine, o dodjeli stana na korištenje apelantu. Osim toga utvrđeno je da je ništav ugovor o korištenju stana, broj I/II-4264/96 zaključen 10. aprila 1996. godine, između JP za izgradnju i uređenje naselja «Izgradnja» Teslić, čiji je pravni sljednik drugotuženi OJDP za izgradnju i uređenje naselja «Izgradnja» Teslić, i apelanta. Također je istom presudom apelant obavezan da isprazni predmetni dvosoban stan u Ulici Jovana Dučića (bivša Proleterskih brigada) H-30, sprat II, ulaz II, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, ostave kupatila sa VC-om i dvije lođe, sa korisnom stambenom površinom 65,67 m2 i isti preda u posjed Radi Paniću, u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
4. Istom presudom odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtjev apelanta i prvotuženog kojim je traženo da se utvrdi da je Radi Paniću sa članovima njegovog porodičnog domaćinstava, prestalo stanarsko pravo na dvosobnom stanu koji se nalazi u Tesliću, u Ulici Jovana Dučića, H-30, usljed dobrovoljnog iseljenja iz predmetnog stana i preseljenja u stan koji je isti po strukturi, a nalazi se u Tesliću u Ulici Karađorđeva L-E-6.
5. Apelant je u apelaciji naveo da se pobijanim presudama Okružnog i Osnovnog suda krši njegovo ustavno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija).
6. Apelant je također Vrhovnom sudu Republike Srpske izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda, broj Gž-108/04 od 16. decembra 2004. godine.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;»
8. Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-266/05 od 11. aprila 2006. godine, koju je apelant dostavio Ustavnom sudu 5. juna 2006. godine, uvažena je revizija apelanta, presuda Okružnog suda, broj Gž-108/04 od 16. decembra 2004. godine, je preinačena tako što se žalba apelanta uvažava, prvostepena presuda Osnovnog suda preinačuje tako što se tužilac Rade Panić odbija sa tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se utvrdi da je ništavo rješenje pravnog prednika prvotuženog, broj 566/94 od 17. oktobra 1994. godine, o dodjeli stana na korištenje trećetuženom (apelantu); da se utvrdi da je ništav ugovor o korištenju stana, broj I/11-4264/96 od 10. aprila 1996. godine, zaključen između pravnog prethodnika drugotuženog, i apelanta i obaveže apelant da isprazni od lica i stvari sporni dvosoban stan i da ga preda u posjed tužiocu u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Pored toga, usvojen je zahtjev protivtužbe apelanta, pa je utvrđeno da je tužiocu i članovima njegovog porodičnog domaćunstva prestalo stanarsko pravo na spornom stanu. Tužilac je obavezan da apelantu naknadi parnične troškove u iznosu od 1.131,25 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
9. Vrhovni sud Republike Srpske je pri donošenju navedene presude imao u vidu činjenicu da se tužilac nije obratio sa zahtjevom za vraćanje stana nadležnom upravnom organu, Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske - Odsjek Teslić, ili nadležnom sudu, kao ni Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica do 19. aprila 2000. godine. Sud je zaključio da je tužiocu prestalo stanarsko pravo na spornom stanu po sili zakona (ex lege) istekom roka u kojem nije podnio zahtjev za povrat stana u posjed u smislu stava 2. u vezi sa stavom 1. člana 16. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine («Službeni glasnik RS», broj 38/98, 41/98, 12/99, 31/99,38/99, 65/01, 13/02, 64/02, 39/03 i 96/03), ističući da je nebitno, što sporni stan nije i formalno proglašen napuštenom imovinom, jer se navedeni zakon primjenjuje i na takve stanove (član 1. stav 2.). Sud je također iz istih razloga presudio da je osnovan zahtjev apelantove protivtužbe. Imajuću u vidu navedenu presudu Vrhovnog suda, kojom su preinačene osporene presude nižestepenih sudova i odbijen zahtjev tužitelja, a usvojen protivtužbeni zahtjev apelanta, Ustavni sud konstatuje da su se njenim donošenjem izmjenile pravne okolnosti koje su vladale u vrijeme podnošenja apelacije, te da ne egizstiraju razlozi, niti postoji pravni interes, radi kojih je apelacija podnesena.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, zato što su izmijenjene pravne okolnosti navedenom presudom Vrhovnog suda Republike Srpske koji je usvojio apelantovu reviziju, Ustavni sud odluku o privremenoj mjeri, broj AP 275/05 od 23. marta 2005. godine stavlja van snage.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović