Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1256/05 (“Palme” d.o.o Travnik i A. M.)

Odluka donesena 27. 06. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1256/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije, Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1256/05, rješavajući apelaciju «Palme» d.o.o Travnik i Abduladhima Maktoufa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Palme” d.o.o Travnik i

Abduladhima Maktoufa, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Gž-19/05 od 22. marta 2005. godine, i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj P-49/03 od 25. oktobra 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. «Palma» d.o.o Travnik i Abduladhim Maktouf (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Travnika, koje zastupa Adil Lozo, advokat iz Travnika, podnijeli su, 4. juna 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Gž-19/05 od 22. marta 2005. godine, i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj P-49/03 od 25. oktobra 2004. godine.

2. Apelanti su, 24. marta 2003. godine, protiv «Slobodne Bosne» - nezavisno informativne revije (u daljnjem tekstu: prvotužena) i Suzane Mijatović iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: drugotužena), podnijeli tužbu Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u kojoj su predložili da se donese presuda kojom će se tuženi solidarno obavezivati da apelantima nadoknade štetu zbog klevete iznesene u sredstvima javnog informisanja, u visini od 150.000,00 KM «Palmi» d.o.o Travnik i 150.000,00 KM Abduladhimu Maktoufu, sa zateznim kamatama te uz naknadu troškova parničnog postupka. Također je predloženo da se prvotužena obaveže da o svom trošku objavi cjelokupan sadržaj presude, a sve u roku od osam dana pod prijetnjom izvršenja.

3. Rješenjem Kantonalnog suda, broj P-49/03 od 25. oktobra 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda, broj Gž-19/05 od 22. marta 2005. godine, konstatovano je da su apelanti povukli tužbu u odnosu na prvotuženu. Apelanti su obavezani da prvotuženoj solidarno nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 16.797,00 KM. Odbijen je prijedlog apelanata za ispravku naziva prvotužene.

4. Redovni sudovi nisu raspravljali o odgovornosti tuženih za eventualno nastalu štetu, jer je rješenjem Kantonalnog suda, broj P-49/03 od 25. oktobra 2004. godine, primljeno na znanje povlačenje tužbe od strane apelanata u odnosu na prvotuženu, te odbijen prijedlog apelanta za ispravku naziva prvotužene, jer je Kantonalni sud ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o preinačenju tužbe u subjektivnom smislu, a ne o ispravci naziva prvotužene, što je svojim rješenjem, broj Gž-19/05 od 22. marta 2005. godine, potvrdio i Vrhovni sud.

5. Po ocjeni Vrhovnog suda Kantonalni sud je pravilno odlučio kada je odbio prijedlog apelanta o ispravci tužbe u smislu člana 336. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», br. 53/03 i 73/05 - u daljnjem tekstu: ZPP), o čemu je dao pravilne i valjane razloge. Vrhovni sud je naglasio da iz stanja spisa proizilazi da su apelanti u podnesenoj tužbi od 24. marta 2003. godine, kao prvotuženu označili «Slobodnu Bosnu» - Nezavisno informativnu reviju. Nadalje, podneskom od 6. oktobra 2003. godine, a potom u uređenoj tužbi od 16. januara 2004. godine, apelanti su obavijestili sud da kao prvotuženu označavaju «Press-Sing» d.o.o. Sarajevo. Na raspravi od 28. oktobra 2003. godine punomoćnik apelanta je povukao tužbu u odnosu na prvotuženu a punomoćnik prvotužene tome se nije protivio. Vrhovni sud je ocijenio da je obzirom na datu izjavu punomoćnika apelanata i pristanak punomoćnika prvotužene temeljem člana 59. stav 1. ZPP-a, primljeno na znanje povlačenje tužbe u odnosu na prvotuženu. Dalje se navodi, da je na raspravi od 21. aprila 2004. godine, punomoćnik novooznačene tužene «Press-Sing» odbio preinačenje tužbe i stupanje u parnicu. Po ocjeni Vrhovnog suda nije sporno da je sud pozvao apelante da urede tužbu i to tako što će pravilno označiti prvotuženu, međutim, potpuna izmjena naziva pravnog lica nije ispravka tužbe u smislu člana 56. tačka 2. ZPP-a. To je upravo preinačenje tužbe po članu 58. ZPP-a. Kako novooznačena prvotužena «Press-Sing» d.o.o. Sarajevo nije pristala da stupi u parnicu umjesto ranije označene prvotužene, to se po ocjeni Vrhovnog suda nisu stekli uslovi za preinačenje tužbe. Vrhovni sud je ocijenio da nije u pravu punomoćnik apelanata, kada tvrdi da je prvotužena «Slobodna Bosna» ostala u parnici. Također, nije sporno da je povučena tužba od strane punomoćnika tužitelja i izričito je dat pristanak na povlačenje tužbe u odnosu na ranije označenu prvotuženu. Vrhovni sud je ocijenio da ne stoje žalbeni navodi ni u pogledu dosuđenih parničnih troškova, te da su parnični troškovi, s obzirom na označenu vrijednost spora, pravilno obračunati.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju sudovi nisu upuštali u meritum spora tj. u odgovornost tuženih za eventualno nastalu štetu apelantima uslijed prenošenja neistinitih činjenica, te da je osporenim rješenjima utvrđeno da su apelanti povukli tužbu u odnosu na prvotuženu. Nadalje, prijedlog apelanata za ispravku naziva prvotužene je odbijen, jer su sudovi ocijenili da se u konkretnom slučaju radi o preinačenju tužbe u subjektivnom smislu, a ne o ispravci naziva prvotužene.

9. U konkretnom slučaju apelanti nisu došli do konačne i meritorne odluke koja bi mogla biti predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanti, podnošenjem tužbe Kantonalnom sudu protiv tužene koja nije pasivno legitimisana, nisu efektivno iscrpili pravne lijekove, već su samo formalno podnijeli tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1256/05 (“Palme” d.o.o Travnik i A. M.) | Sudska praksa | Aktio