Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1295/05 (DOO “Panos” Vlasenica)

Odluka donesena 27. 06. 2006.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1295/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 06. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije, Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1295/05, rješavajući apelaciju DOO «Panos» Vlasenica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DOO “Panos” Vlasenica , podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj U-

62/05 od 18. maja 2005. godine, i broj, U-59/04 od 15. marta 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. DOO “Panos” Vlasenica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vlasenice, koji zastupa zakonski zastupnik, direktor Radomir Žepinić, podnijelo je, 6. juna 2005. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) i 31. augusta 2005. godine dopunu apelacije protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-

62/05 od 18. maja 2005. godine, i broj U-59/04 od 15. marta 2005. godine.

2. Rješenjem Okružnog suda, broj U-59/04 od 15. marta 2005. godine, odbačena je tužba Radomira Žepinića, podnesena protiv Skupštine Opštine Vlasenica zbog ćutanja administracije u postupku ostvarivanja prava na rad lokala parfimerije «Tina» u Tržnom centru u Vlasenici. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da su u konkretnom slučaju prema organima tužene sa podnošenjem zahtjeva za privremeno odobrenje rada parfimerija «Tina» u Tržnom centru obratilo preduzeće DOO “Panos” iz Vlasenice, pa je takva tužba podnesena od strane Radomira Žepinića, podnesena od zato neovlaštenog lica radi čega je i odbačena. Okružni sud je utvrdio da se DOO «Panos» dopisom od 10. maja 2004. godine, obratilo Ministarstvu trgovine i turizma Republike Srpske za izdavanje dozvole za rad parfimerije «Tina», te da se poslije toga DOO «Panos» nije više obraćalo ni prvostepenom i drugostepenom organu, iako je prema odredbama člana 25. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine RS», broj 12/94 – u daljnjem tekstu: ZUS), bilo dužno da po proteku roka od 60 dana, ako drugostepeni organa ne donese rješenje, niti ga donese u daljnjem roku od 7 dana po ponovljenom traženju, pokrene upravni spor kao da je žalba odbijena. Okružni sud je zaključio da kako DOO «Panos» nije podnijelo novi zahtjev, nisu se ni stekli uvjeti da se podnese tužba zbog ćutanja administracije u smislu člana 25. ZUS-a, iz kojih razloga je tužbu odbacio, na osnovu člana 29. ZUS-a. Okružni sud je utvrdio da se u upravnom postupku kao stranka pojavio DOO «Panos», a da je tužbu sudu podnio apelant kao fizičko lice, zbog čega je tužbu odbacio jer je, po ocjeni tog suda tužba podnesena od neovlaštenog lica. Okružni sud je također konstatovao da je tužba podnesena od strane pravnog lica, s obzirom na navedeno u konkretnom slučaju, bila prijevremena.

3. Rješenjem Okružnog suda, broj U-62/05 od 18. maja 2005. godine, odbačena je tužba DOO «Panos» Vlasenica, podnesena protiv rješenja Skupštine Opštine Vlasenica, broj 3-320-309/03 od 19. juna 2003. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je tužba apelanta odbačena primjenom člana 29. stav 1. tačka 4. ZUS-a, jer je u tom postupku utvrđeno da, protiv navedenog rješenja SO-e Vlasenica apelant nije izjavio žalbu drugostepenom organu tužene u zakonskom roku od 15 dana.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. Iz naprijed navedenog proizilazi da se rješenjima Okružnog suda koje apelant osporava nije odlučivalo o meritumu spora, nego je tužba apelanta, odnosno Radomira Žepenića, odbačena zbog nepostojanja pravnih pretpostavki i procesnih smetnji za odlučivanje, u skladu sa relevantnim zakonskim propisima. Da bi se raspravljalo sporno pitanje u meritumu, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao podnijeti tužbu u skladu sa relevantnim odredbama ZUS-a ili opravdati nemogućnost podnošenja tužbe u tom smislu, tj. iscrpljivanje pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant, podnošenjem tužbe sudu na konkretan način, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno podnio tužbu, na temelju koje redovni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer iste nisu ispunjavale formalne uslove tog pravnog lijeka.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1295/05 (DOO “Panos” Vlasenica) | Sudska praksa | Aktio